Uz to u zadnjih nekoliko godina vlasti su im nametnule i povećanje cijene električne energije od oko 65 posto, ograničile cijene u prodaji, poskupile takse, dozvole …
Zauzvrat su privrednici “dobili” neispunjeno obećanje o fiskalnoj reformi i smanjenju doprinosa, neefikasnu javnu upravu, biroe za zapošljavanje pune lažnih tražitelja posla i budžetskih parazita, komplikovane procedure uvoza radne snage, najgori sistem bolovanja u regiji, preko tri mjeseca bez pruge i komunikacije sa lukom Ploče …
Da je prva i prava namjera Vlade FBIH, sadržana u Odluci o povećanju minimalne plate, bila zavlačenje ruke u džep privrednika i punjenje budžeta govori najmanje jedna činjenica.
Poslodavci su nudili prijedlog Uredbe o minimalnim primanjima u iznosu od 1000 KM, od čega bi oporezivo bilo 650 KM, dok bi ostatak bio neoporeziv. Upravo ova ponuda ne drži vodu priči Vlade FBIH kako je isključivo razmišljala o radnicima. Vlada je razmišljala o budžetu, pa je ostatak od 350 KM posto oporeziv.
Povećanje minimalne plaće od 61,5% rezultirat će povećanjem i ostalih plaća u kompanijama, a što će značiti i značajno veća davanja na doprinose, odnosno punjenje budžeta, a opet na teret poslodavaca. Preliminarne analize pokazuju da će ova odluka povećati troškove poslodavcima za više od 600 KM po radniku. Najveći udar osjetit će industrije poput tekstilne, drvoprerađivačke i automobilske, koje svakako posluju na granici održivosti. Posljedice će neminovno uključivati smanjenje broja radnih mjesta i otpuštanje radnika, zatvaranje pogona i slabljenje ekonomskog ambijenta u Federaciji BiH.
I dok se u bližem okruženju daju olakšice i podsticaji kompanijama koje investiraju i rade nova zapošljavanja, u Federacii BIH se radi suprotno – sistem otežava poslovanje. S novim nametima, privreda u FBIH postaje sve manje konkurentna na tržištu. I tako godinama, sve krize i politikantski hirovi se prebace na leđa realnog sektora.
Pitanje je koliko realni sektor to još može izdržati. Kada ta leđa puknu, ko će puniti budžete i fondove!? Selvedin Šatorović?
Privrednicima u Federaciji BIH ne trebaju novčane pomoći države, niti bilo kakve subvencije, već da im država olakša poslovanje. Kako je to u jednoj rečenici, govoreći o privatnom sektoru u BIH, sročio američki ambasador Michael Murphy: “Sklonite im se s puta i pustite da razvijaju ekonomiju”.
(Vijesti.ba)