Prije 17 godina brazilski rudari primijetili su neugledan, nesvakidašnji kamenčić u šljunku plitke rijeke u regionu Mato Grosa, čime je počelo novo poglavlje savremene nauke. Na koji način je ovo otkriće uticalo na saznanja o unutrašnjosti Zemlje otkrijte u nastavku.
Naime, otkriveno je da je ovaj kamenčić do sada neviđen oblik minerala peridota – ringvudita, koji sadrži značajan udio vode, piše časopis Nature. Dospio je na površinu sa izbačenim vulkanskim stijenama, a vjeruje se da ge ima u izobilju duboko u Zemlji, prenosi Punkufer.hr.
Prvobitno istraživanje kanadskih naučnika sa Univerziteta Alberta na čelu sa Grejemom Pirsonom sugerisalo je da ringvudit sadrži oko 2,5 odsto vode, ali se posle kasnijih istraživanja pokazalo da je to nešto manji procenat – oko jedan i po. Ali ako bi rigvudit sadržao čak jedan procenat vode, to bi značilo da u unutrašnjosti Zemlje ima tri puta više vode nego u svim okeanima zajedno.
Otkriće minerala bogatog vodom opravdalo je sumnje naučnika da su ogromne količine vode zarobljene između gornjeg i donjeg sloja Zemljinog omotača na dubini od 410 do 660 kilometara. Ringvudit nastaje iz samog peridota pod specifičnim uslovima koji vladaju u nedrima Zemlje, pod izuzetno visokom temperaturom i pritiskom.
Ali zanimljivo je da ovo nije bio prvi susret naučnika sa ovim mineralom, ali je bio prvi sa ovim mineralom – zemaljskog porijekla. Naime, pronađena je u meteorima, a rasprostranjeno je vjerovanje da je dio vode na Zemlji vanzemaljskog porijekla, odnosno da su ga meteori donijeli na Zemlju. Sa otkrićem zemaljskog ringvudita, ono za šta smo mislili da znamo trebalo bi da se preispita.
Dokazano postojanje vode unutar Zemljinog omotača uticaće i na mnoge druge grane geofizike, pre svega na seizmologiju, proučavanje vulkana i tektonskih ploča. Naučna istraživanja o ringvuditu nastavili su stručnjaci američkog Sjeverozapadnog univerziteta u Ilinoisu, a vođa projekta Steven Jacobsen tvrdi da je poslije ovog otkrića sve izvjesnije da je “voda na Zemlji nastala iznutra”.
Postojanje ogromnih količina vode u unutrašnjosti Zemlje dokazano je 2014. godine kada je pomenuti tim instalirao više od 2.000 seizmografa širom Sjedinjenih Država kako bi proučavao seizmičke talase izazvane više od 500 zemljotresa. Oni su dokazali da seizmički talasi prolaze kroz samo Zemljino jezgro, ali i kroz veoma vlažne stijene. Ovo je jedino objašnjenje činjenice da se talasi usporavaju na svom putu. Mjerenjem i proračunom karakteristika tih stena – potvrđeno je da je riječ o ringvuditu.
Iako ringvudit sadrži mnogo vode, sasvim je izvjesno da nikada nećemo plivati u novootkrivenom “podzemnom okeanu”. Naime, voda u ovom mineralu se ne nalazi ni u jednom od tri poznata agregatna stanja, već njeni molekuli čine posebnu formaciju. Voditelj istraživanja je laiku objasnio da voda izlazi iz minerala “slično kao kada se čovek znoji”.
(Vijesti.ba)