Antibiotici i probiotici često se spominju zajedno u kontekstu liječenja različitih infekcija i održavanja zdravlja crijeva. Malo je poznato da je 70 posto čovjekovog imuniteta vezano za crijevni trakt te da je normalna crijevna flora osnovni preduslov za jak imunitet.
Česta primjena antibiotika, hrana siromašna vlaknima, voćem i povrćem te genetska predispozicija, neki su od faktora koji mogu narušiti crijevnu mikrofloru i imunitet kod djece i odraslih. Kako antibiotici i probiotici djeluju međusobno, zbog čega je važno kombinovati ih na pravilan način i zašto su probiotici važni neka su od pitanja na koja odgovara prof. dr sc. Svjetlana Grgić, infektolog.
Infektolog prof. dr sc. Svjetlana Grgić pojašnjava da su antibiotici lijekovi koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Uništavaju bakterije ili sprječavaju njihov rast i razmnožavanje. Najčešće se propisuju kad postoji klinička ili laboratorijska potvrda bakterijske infekcije (npr. upala pluća, urinarna infekcija, gnojna angina, bakterijski sinusitis i sl.).
– Nisu sve bakterije nužno loše. Pored patogenih bakterija koje izazivaju bolest, postoje simbionti, bakterije koje žive u simbiozi s drugim mikroorganizmima i imaju brojne koristi za normalno funkcionisanje čovjeka. Poremećaj ravnoteže između bakterija uzrok je brojnih bolesti i cilj svih je da se održi ravnoteža, ne samo u digestivnom traktu, već i cijelom organizmu – kazala je.
Antibiotici ciljaju određene procese unutar bakterije (poput sinteze staničnog zida ili proteina), a pri tome relativno štede ljudske stanice. Neki antibiotici djeluju široko, na različite vrste bakterija (tzv. širokospektralni antibiotici), dok se drugi fokusiraju na uži krug bakterija.
– Potrebno je osigurati da pacijent dobije antibiotik na koji je bakterija koja uzrokuje bolest osjetljiva, u dovoljno visokoj koncentraciji da bude učinkovit i dovoljno dugo kako bi se osiguralo da je infekcija izliječena. Iako antibiotici imaju tendenciju da budu učinkoviti protiv uzročnika većine uobičajenih infekcija, sve se više uočava otpornost (rezistencija) među patogenima na antibiotike – kazala je prof. dr Grgić.
Ona naglašava da zbog česte i/ili neadekvatne uporabe antibiotika može doći do razvoja rezistentnih sojeva bakterija. Antibiotik može eliminirati gotovo sve bakterije koje uzrokuju bolest kod pacijenta, ali nekoliko bakterija koje su genetski manje osjetljive na učinke lijeka mogu preživjeti. Nastavljaju se razmnožavati i prenositi svoju otpornost na druge bakterije kroz procese izmjene gena. To znači da određeni antibiotici više ne uspijevaju zaustaviti rast ovih bakterija i tako nastaje antibiotska rezistencija.
– Zato je važno uzimati antibiotike isključivo uz savjet i recept liječnika, ne prekidati terapiju prije vremena, čak i ako se pacijent osjeća bolje. Ne treba koristiti antibiotike za virusne infekcije (npr. prehlada, gripa) jer u tim slučajevima neće pomoći, a mogu doprinijeti samo razvoju antibiotske rezistencije – istaknula je.
Za probiotike kaže da su kulture „dobrih” mikroorganizama (uglavnom bakterija) koji prirodno naseljavaju naše tijelo, najviše digestivni trakt. Živi su mikroorganizmi, koji uglavnom pripadaju rodovima Lactobacillus i Bifidobacterium, iako se komercijaliziraju i sojevi drugih vrsta, koji imaju dokazan blagotvoran učinak na domaćina. U probiotike spada i gljivica Saccharomyces boulardii, koja iako nije stanovnik digestivnog trakta ima dokazane koristi na njegovo zdravlje.
– Probiotici su važni za održavanje ravnoteže crijevne flore jer zdrava crijevna flora pomaže u varenju hrane, sintezi određenih vitamina (B, K) te sprječavanje razmnožavanja „loših” bakterija i gljivica. Veoma su važni i za jačanje imuniteta jer crijevna flora stimulira dijelove imunog sistema i pomaže organizmu da efikasnije reagira na patogene, kao i za smanjenje gastrointestinalnih tegoba jer redovna uporaba probiotika pomaže pri sprječavanju dijareje, nadimanja i drugih digestivnih problema – kazala je prof. dr Grgić.
Na pitanje kako antibiotici utječu na crijevnu floru, prof. dr Grgić kaže da antibiotici ne prave uvijek razliku između „loših” i „dobrih” bakterija u crijevima. Tako širokospektralni antibiotici mogu da smanje broj korisnih bakterija, naruše ravnotežu crijevne mikrobiote i omoguće „lošim” mikroorganizmima da se lakše razmnože što povećava rizik od dijareje ili pojave gljivičnih infekcija (npr. Candida).
– Ove nuspojave obično se ispoljavaju u vidu dijareje, bolova u stomaku, nadutosti te općeg osjećaja malaksalosti i pada imuniteta. S druge strane, uočeno je da probiotici smanjuju rizik od određenih zaraznih bolesti kao što su određene vrste dijareje i infekcije dišnog sustava što može biti propraćeno smanjenom potrebom za antibioticima – ističe.
Kako bi se izbjegle ili smanjile nuspojave antibiotika često se preporučuje dodatak probiotika. Uočeno je da istodobna primjena probiotika s antibioticima smanjuje učestalost, trajanje i/ili težinu proljeva povezanog s antibioticima.
– To doprinosi i boljem pridržavanju propisanoj terapiji i smanjenju razvoja rezistencije. Poželjno je koristiti multisojne probiotike (koji sadrže različite vrste bakterija) jer veća raznolikost omogućava bolju kolonizaciju crijeva. – kazala je.
Naglasila je potrebu za korištenjenjem provjerenih sojeva probiotika, za koje je klinički dokazano da mogu da smanje dijareju uzrokovanu antibioticima, regenerišu crijevnu mikrobiotu i ojačaju crijevni imunitet.
– U praksi se pokazala dobrom kombinacija laktobacila, bifidobakterija i S.Boulardii, sojeva koji se nalaze u Probiotiku forte, za koje su navedene koristi i naučno potvrđene. Nama, kliničarima je važno da nam je dostupan provjeren probiotik – kazala je.
Profesorica dr Svjetlana Grgić kaže da antibiotici treba da se uzimaju tačno po satnici kako je propisano, dok kod probiotika satnica najčešće nije tako striktno određena. Važno je posavjetovati pacijenata da probiotike ne treba uzimati istovremeno sa antibiotikom, nego da se između njihovog uzimanja napravi razmak od 2 do 3 sata, kako bi izbjegli da antibiotik „uništi” i probiotik. Probiotici se trebaju uzimati dovoljno dugo, tokom trajanja terapije antibioticima i najmanje tjedan dana nakon završetka antibiotske terapije, radi obnove crijevne flore.
– Ukoliko imate neke kronične bolesti ili uzimate više lijekova, posavjetujte se sa stručnjakom. Pročitajte uputstvo, jer i antibiotik, ali i probiotik imaju smjernice o načinu i učestalosti uzimanja. Poštujte preporučene doze. Vodite računa o ishrani i dok ste na terapiji antibioticima, pridržavajte se izbalansirane ishrane bogate vlaknima, vitaminima i mineralima. Fermentirane namirnice (jogurt, kefir, kiseli kupus) također mogu biti prirodni izvor dobrih bakterija. Povećajte unos vode i blagih biljnih čajeva kako biste nadoknadili eventualni gubitak tečnosti uslijed dijareje ili drugih tegoba – naglasila je prof. dr sc. Svjetlana Grgić, saopćio je Hemofarm DOO Banja Luka.
Antibiotici su dragocjen i često nezamjenjiv lijek u borbi protiv bakterijskih infekcija, ali mogu imati i neželjene efekte na crijevnu floru. Zato je, uz stručan savjet liječnika ili farmaceuta, korisno istovremeno primjenjivati probiotike. Na taj način se pomaže organizmu da održi zdravu ravnotežu korisnih bakterija, ojača imunitet i smanji nuspojave antibiotske terapije.
(Vijesti.ba / FENA)