No, naposljetku bi mogao dobiti manje od onoga što je očekivao. Procijenjene vrijednosti ukrajinskih rijetkih minerala zasnivaju se na zastarjelim sovjetskim podacima koji nisu uzeli u obzir izvedivost i troškove njihova iskorištavanja.
Po posljednjem nacrtu sporazuma, na koji se poziva ukrajinski list Economic Pravda, Kijev bi uplatio 50 posto prihoda od državnih prirodnih resursa u fond koji bi ulagao u Ukrajinu. Zauzvrat ne bi dobio američke sigurnosne garancije i SAD bi, barem na papiru, trebao jako dobro zaraditi.
Po ukrajinskom Ministarstvu za prirodne resurse i okoliš, Ukrajina posjeduje oko pet posto svjetskih zaliha kritičnih rijetkih minerala uključujući grafit, litij, titanij, berilij i uranij.
Ti resursi potrebni su za baterije, radarske sisteme i oklopna vozila, ključne u odbrambenoj i tehnološkoj industriji, i značajno bi smanjili američko oslanjanje na kineske minerale.
No, u praksi, koliko zapravo Ukrajina ima minerala i dalje je nepoznanica.
Premda Ukrajina tvrdi da ima više od 20.000 potvrđenih ležišta, samo približno 8.000 njih ocijenjeno je iskoristivim. Manje od polovine bilo je u procesu iskorištavanja prije početka ruske invazije prije tri godine.
Procjenjene vrijednosti tih ležišta uglavnom se temelje na sovjetskim ispitivanjima provedenim većinom između 1960-ih i 1980-ih. Informacije, često nepotpune, razasute su širom države i još se digitaliziraju. Većina je zapečaćena otkako je predsjednik Volodimir Zelenski uveo ratno stanje na početku rata.
Čak i da se potvrdi postojanje vrijednih ležišta, njihovo vađenje potrajalo bi dugo i bilo bi jako skupo. Ukrajinski geološki institut procijenio je trošak iskorištavanja deset najvećih ukrajinskih ležišta na 15 milijardi američkih dolara, uključujući izgradnju rudnika, kamenoloma i 20-ak novih postrojenja za preradu.
Jedno od tih polja je Novopoltavske, koje Ukrajinski geološki institut opisuje kao „jedno od najvećih” ležišta rijetkih minerala na svijetu. Njegov razvoj zahtijevao bi ulaganja od 300 miliona američkih dolara. U drugom izvještaju Ukrajinskog geološkog instituta ta se lokacija opisuje kao „relativno tešku” zbog rizika od poplava i odrona.
Premda rijetki minerali nisu zapravo toliko rijetki, njihovo vađenje i prerada jako su skupi jer su pomiješani s drugim mineralima u različitim koncentracijama.
Kina, koja prerađuje gotovo 90 posto rijetkih minerala u svijetu, gotovo da ima monopol nad tim korakom u dobavnom lancu, po Centru za strateške i međunarodne studije. Većina proizvođača rijetkih minerala, uključujući SAD, nema domaće znanje ili infrastrukturu koji su potrebni za pročišćavanje minerala pa se moraju oslanjati na Peking.
Razvoj infrastrukture da se to provodi u Ukrajini bi čak i uz američka ulaganja trajao godinama i to bi vjerovatno bilo manje efikasno od slanja minerala na preradu u Kinu.
Tome treba dodati milijarde dolara za razminiranje, što bi moglo potrajati više od deset godina te za obnovu esencijalne infrastrukture za rudarski sektor, od cesta do elektrana.
Vlada Ukrajine, Svjetska banka i Evropska komisija procijenili su trošak obnove Ukrajine na 524 milijardi dolara kroz idućih deset godina, što otprilike odgovara iznosu koji Trump traži kao naknadu za američku podršku Ukrajini u ratu protiv Rusije. Stvarna pomoć SAD-a od početka rata bliža je 120 milijardi dolara.
Zbog tehničkih izazova i pratećih troškova, „iskorištavanje ukrajinskih ležišta rijetkih minerala možda ne bi bilo isplativo”, zaključio je S&P Global.
Postoji još jedna zapreka između Trumpa i ukrajinskih rudnih bogatstava – nekoliko obećavajućih ležišta nalazi se na područjima pod ruskom okupacijom.
Dva od najvećih poznatih ležišta rijetkih minerala – polja Azovske i Mazurivske – nalaze se u Donjeckoj oblasti koju drži Rusija, a polje Novopoltavske nalazi se u Zaporiškoj oblasti kojoj prijete ruski napadi.
Neka obećavajuća ležišta litija u različitim fazama razvoja – Ševčenkijevsko polje u Donjeckoj oblasti i Kruta Balka u Zaporiškoj, također su na liniji fronta.
Zamjenica ukrajinskog premijera Julija Sviridenko rekla je da je Rusija okupirala ukrajinske rezerve kritičnih minerala i plina u vrijednosti od 350 milijardi američkih dolara. Vrijednost izgubljenih resursa po drugim procjenama kreće se u hiljadama milijardi dolara.
Trump bi mogao odlučiti da poveća pomoć Ukrajini i pomogne joj da povrati okupiranu teritoriju ili prihvatiti Putinovu ponudu da kupi minerale od Rusije, uključujući one izvađene na ukrajinskom teritoriju.
To bi za Trumpa mogao biti posao stoljeća ili bi mogao završiti s nizom rudnika koji stvaraju gubitke i u koje nijedna američka firma nikada neće htjeti ulagati, navodi Politico.
(Vijesti.ba)