Dosada je postala gotovo svakodnevna pojava među djecom. Čini se da ni raznoliki digitalni sadržaji i brzi svijet u kojem živimo ne uspijevaju obuzdati ovu pojavu.
Djeca od predškolaca do adolescenata često govore “Dosadno mi je” već nakon nekoliko minuta slobodnog vremena. Nivo pažnje kod djece je ograničen, ali varira ovisno o njihovoj dobi, stručnjaci ističu kako postoji dubok uzrok za ovu sveprisutnu dosadu.
Tehnologija i previše digitalne stimulacije
Jedan od ključnih faktora zašto se djeca danas dosađuju jest prekomjerna stimulacija ekrana.
Kada su djeca stalno izložena brzim i živopisnim sadržajima na ekranu, njihov mozak postaje naviknut na instantne nagrade i ubrzane informacije. To onemogućava djecu da uživaju u sporijim, kreativnim aktivnostima koje zahtijevaju veću koncentraciju, kao što je čitanje, crtanje ili čak obična igra.
Psihijatar Zishan Khan objašnjava kako ova stalna digitalna stimulacija oduzima sposobnost djeteta da uživa u jednostavnim stvarima.
Roditeljski izazov: Vrijeme i angažman
Također, roditelji se danas suočavaju s izazovom nedostatka vremena. U užurbanom načinu života, ekrani često postaju “domaći čuvari” djece, omogućujući roditeljima da obave kućanske poslove.
Međutim, takav način smirenja može samo pojačati osjećaj dosade kod djece. Ako nisu u mogućnosti angažirati svoju maštu ili biti aktivni u igri, djeca lako postanu nesretna.
Kako smanjiti dosadu?
Stručnjaci savjetuju nekoliko načina kako pomoći djeci da se nose s dosadom.
Prvo, potičite kreativne aktivnosti poput crtanja ili gradnje. Drugi korak je uspostavljanje navike, jer djeca bolje reaguju na strukturirane dnevne aktivnosti koje im daju sigurnost i smanjuju osjećaj nesigurnosti.
Važno je omogućiti djeci da samostalno odlučuju šta će raditi. Ova sloboda može potaknuti njihovu kreativnost i sposobnost donošenja odluka.
Kada dosada postaje zabrinjavajuća?
Kada postane konstantna i uzrokuje dugoročne probleme u ponašanju, to može ukazivati na dublje poteškoće. Djeca koja stalno traže stimulaciju mogu razviti poremećaje poput ADHD-a, što zahtijeva ozbiljniji pristup i pomoć stručnjaka.
Dosada nije nužno loša, ali ako postane hronična, može dovesti do problema u socijalnom ponašanju i mentalnom zdravlju.
(Vijesti.ba)