Rječnik germanizama i austrijacizama prvi je ove vrste u bosnistici i sadrži oko 1.100 natuknica njemačkog i austrijskog porijekla u bosanskom standardnom jeziku, kao i njegovim supstandardnim varijetetima.
Prvi je to kontaktnolingvistički rječnik u bosanskome jeziku koji sveobuhvatno evidentira posuđenice iz njemačkog u bosanskom jeziku. Autor rječnika Nedad Memić kaže u razgovoru za Fenu da je osnova za pisanje rječnika bila njegova doktorska disertacija na Univerzitetu u Beču o jezičkom kontaktu između austrijskog i njemačkog te bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika na primjeru govora u gradu Sarajevu.
Svaka natuknica u rječniku ima i potvrdu iz korpusa tekstova na bosanskom jeziku, najčešće iz jezika bh. štampe.
Istraživanje germanizama je radio, kako kaže, kombinovanim metodama, najprije iz vlastite jezičke kompetencije, zatim empirijskom metodom kod izabranog broja govornika, a onda i detaljnom analizom različitih tekstova na bosanskom jeziku, najčešće jezika štampe, online-medija, foruma i drugo, jer se tu može naći najviše germanizama.
Na pitanje postoji li neka posebna historijska faza kada su germanizmi najviše ulazili u bosanski jezik naveo je da je to svakako bilo doba austrougarske okupacije i aneksije Bosne i Hercegovine.
– Germanizmi su postojali već tada u onim varijetetima srpskog i hrvatskog jezika koji su se govorili na teritorijama koje su bile od ranije pod habzburškom vlašću, npr. uža Hrvatska, Slavonija, Vojvodina itd. Nakon austrougarske okupacije, više od 100.000 doseljenika, većina iz ostalih južnoslavenskih dijelova Monarhije, došli su u BiH i u svome govoru donijeli germanizme koje je prihvatilo lokalno stanovništvo i usvojilo u svojoj jezičkoj praksi – kazao je autor.
Istakao je da kao i sve posuđenice i germanizmi moraju proći proces adaptacije u jezik primalac, dakle adaptiraju se fonetsko-fonološki i morfološki, da ih uopće možemo ugraditi u naš jezički sistem, a kroz upotrebu u jeziku primaocu razvijaju onda i značenja koja nemaju u jeziku davaocu.
Memić pretpostavlja da ljudi koji ne poznaju njemački jezik teško prepoznaju i germanizme.
– Najteže se prepoznaju oni germanizmi koji su starije posuđenice, a koje su se u visokom stepenu prilagodile sistemu bosanskog jezika, npr. “ganjak” (hodnik, od njem. “Gang”), “šljaka” (od njem. “Schlacke”), “šljam” (od njem. “Schlamm”), “krompir” (od njem. dijalekta “Grombirn”) itd.
Naglašava da danas ljudi doživljavaju germanizme kao i orijentalne posuđenice koje su u međuvremenu postale i signalne riječi našeg vlastitog identita poput “merak”, “ters”, “ćeif”, “rahatluk”.
– To je sve dokaz da su sve riječi u jeziku jednako vrijedne i mogu nam biti jednako drage ili ih možemo smatrati svojima, bez obzira kog su porijekla. Jezički kontakt je prirodna stvar u svakome jeziku i nema potrebe potiskivati ga – kazao je on.
Istakao je da je jezik ogledalo zajednice koja ga govori i mijenja se zajedno s njome. To je, također, prirodna pojava.
– Jedan od najvećih faktora jezičke promjene je i jezički kontakt – pod utjecajem drugih jezika mijenja se i naš jezik. Najčešće i najjednostavnije preuzimanjem leksičkih elemenata – dakle riječi iz drugih jezika. Njemački jezik odavno nema tako prestižnu ulogu u bosanskoj jezičkoj zajednici kakvu ima engleski. Pod utjecajem engleskog, ali i standardizacijskih procesa nekadašnjeg srpskohrvatskog, a danas bosanskog jezika većina germanizama su potisnuti u nešto manje formalan jezički stil, razgovorni jezik i dijalekte. Tako ćete, recimo, u nekom službenom tehničkom uputstvu prije pročitati riječ “odvijač”, ali u govoru će to biti uvijek “šarafciger”, slično je i s riječima poput “krojač/šnajder”, “opasač/girtl”, “uže/sajla” itd. Ipak, postoje mnogi germanizmi za koje i u formalnom stilu i standardnom jeziku nemamo zamjene: “puč” je jedna takva riječ – rekao je.
Autorov najdraži germanizam je riječ “hohštapler” od njemačkog “Hochstapler”.
– Riječ je dosta emotivna, može biti uvredljiva, a kontekstualno nekada i šaljiva. Sama riječ je duga, tipično za njemački, i ne baš tako jednostavna za izgovoriti, a ipak je našla put u široku upotrebu u našem jeziku. Još jedna jako interesantna riječ su “gojzerice”, od austrijske dijalekatske riječi “Goiserer”. Danas je ova riječ u austrijskom njemačkom gotovo nepoznata, a kulturnohistorijski nas vodi do tradicije pravljenja planinarskih cipela u austrijskom Bad Goisernu.
U istraživanju je otkrio nešto što ga je posebno iznenadilo.
– Dugo vremena nisam mogao otkriti zašto se u bosanskom jeziku za osobu bez novca kaže da je “švorc”. Ova riječ nam dolazi iz austrijskog dijalekta, standardni njemački je “schwarz” (crn). I kada sam skoro odustao od traženja semantičke veze, vidio sam da se za osobu koja je bila bez novca u Beču prije 100 i više godina koristila ova riječ. Tada je biti crn značilo biti bez novca – kazao je Memić.
Naglasio je da je tema jezičkog kontakta neiscrpna i rado bi je više predstavio Austrijancima i Nijemcima, koji su uvijek pozitivno iznenađeni kada vide koliko riječi je iz njemačkog ušlo u bosanski jezik.
(Vijesti.ba / Fena)