Zahtjev Donalda Trumpa za 500 milijardi dolara “povratkom” iz Ukrajine ide daleko izvan američke kontrole nad ključnim mineralima u zemlji. Pokriva sve, od luka i infrastrukture do nafte i gasa, i veću bazu resursa u zemlji.
Uslovi ugovora koji je prije nedjelju dana sletio u ured Volodimira Zelenskog predstavljaju američku ekonomsku kolonizaciju Ukrajine, u pravnoj vječnosti. To podrazumijeva teret reparacija koje se nikako ne mogu postići. Dokument je izazvao konsternaciju i paniku u Kijevu.
Telegraph je pribavio nacrt ugovora prije odluke, označen kao „Privilegirano i povjerljivo” i datiran na 7. februara 2025. U njemu se navodi da bi SAD i Ukrajina trebale formirati zajednički investicioni fond kako bi osigurali da „neprijateljske strane u sukobu nemaju koristi od rekonstrukcije Ukrajine”.
Sporazum pokriva “ekonomsku vrijednost povezanu s resursima Ukrajine”, uključujući “mineralne resurse, resurse nafte i gasa, luke, drugu infrastrukturu (prema dogovoru)”, ostavljajući nejasno šta bi još moglo biti obuhvaćeno. “Ovaj ugovor će biti regulisan njujorškim zakonom, bez obzira na principe sukoba zakona”, navodi se.
SAD će uzeti 50 posto stalnih prihoda koje je Ukrajina primila od vađenja resursa i 50 posto finansijske vrijednosti “svih novih licenci izdatih trećim stranama” za buduću monetizaciju resursa. Postojaće „založno pravo na takve prihode“ u korist SAD. “Ta klauzula znači ‘prvo plati nama, a onda hrani svoju djecu’”, rekao je jedan izvor blizak pregovorima.
U njemu se navodi da će “za sve buduće dozvole, SAD imati pravo preče kupovine izvoznih minerala”. Washington će imati suvereni imunitet i steći skoro potpunu kontrolu nad većinom ukrajinske ekonomije roba i resursa. Fond „ima isključivo pravo utvrđivanja metode, kriterijuma odabira, rokova i uslova” svih budućih licenci i projekata. I tako dalje, u ovom smislu. Čini se da su ga napisali privatni advokati, a ne državna ili trgovinska ministarstva SAD.
Sam predsjednik Zelenski predložio je ideju da SAD daju direktan udio u ukrajinskim elementima rijetkih zemalja i kritičnim mineralima prilikom posjete Trump Toweru u septembru, nadajući se da će olakšati put za nastavak isporuke oružja.
Računao je da bi to dovelo do toga da američke kompanije započnu operacije na terenu, stvarajući političku vezu koja bi odvratila Vladimira Putina od ponovnog napada.
Neki mineralni baseni su blizu linije fronta u istočnoj Ukrajini, ili u oblastima pod ruskom okupacijom. Uigrao je opasnosti puštanja strateških rezervi titanijuma, volframa, uranijuma, grafita i retkih zemalja da padnu u ruske ruke. “Ako govorimo o dogovoru, onda hajde da se dogovorimo, mi smo samo za to”, rekao je on.
Vjerovatno nije očekivao da će biti suočen sa uslovima koji se inače nameću državama agresorima poraženim u ratu. One su gore od finansijskih kazni nametnutih Njemačkoj i Japanu nakon njihovog poraza 1945. Obje zemlje su na kraju bile neto primaoci sredstava od pobjedničkih saveznika.
Novi Versailles
Ako bi se ovaj nacrt prihvatio, Trumpovi zahtjevi bi iznosili veći udio u ukrajinskom BDP-u od reparacija koje su nametnute Njemačkoj Versajskim sporazumom, kasnije smanjenim na Londonskoj konferenciji 1921. i Dawesovim planom 1924. Istovremeno, čini se da je voljan potpuno pustiti Rusiju.
Donald Tramp je za Fox News rekao da je Ukrajina “u suštini pristala” da preda 500 milijardi dolara. “Oni imaju izuzetno vrijednu zemlju u smislu rijetkih zemalja, u smislu nafte i gasa, u smislu drugih stvari”, rekao je.
On je upozorio da će Ukrajina biti predata Putinu na tanjiru ako odbije uslove.
“Možda će se dogovoriti. Možda se neće dogovoriti. Jednog dana mogu biti Rusi, a možda i neće biti Rusi. Ali želim ovaj novac nazad”, rekao je.
Trump je rekao da su SAD do sada potrošile 300 milijardi dolara na rat, dodajući da bi bilo “glupo” predati više. U stvari, pet paketa dogovorenih od strane Kongresa ukupno iznose 175 milijardi dolara, od kojih je 70 milijardi potrošeno u SAD na proizvodnju oružja. Neki od njih su u obliku humanitarnih grantova, ali veliki dio je lend-lease novac koji se mora vratiti.
Republikanski senator Lindsey Graham sugerisao je na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji tokom vikenda da je Trumpov zahtjev bio pametan trik za jačanje sve manje podrške naroda ukrajinskom cilju.
“Može otići američkom narodu i reći: ‘Ukrajina nije teret, to je korist'”, rekao je.
Sen Graham je rekao Evropljanima da snažno podržavaju tu ideju jer to zaključava Washington u odbrani budućeg naselja. “Ako potpišemo ovaj sporazum o mineralima, Putin je s….n, jer će Trump braniti dogovor”, rekao je.
Ukrajinski zvaničnici morali su da na prstima prođu kroz ovo minsko polje na forumu u Minhenu, pokušavajući da se nasmiješe i izgovaraju nade u dogovor o resursima, istovremeno moleći da trenutni tekst krši ukrajinski zakon i da ga treba preraditi. Pa, zaista.
Priča o bogatstvu ukrajinskih resursa postala je nadrealna. Za kombinovane rezerve minerala i rezervi ugljovodonika promišlja se cifra od 26 biliona dolara. Iznosi su lažni.
Ukrajina vjerovatno ima najveći litijumski bazen u Evropi. Ali cijene litijuma su pale za 88 posto otkako je balon pukao 2022. godine. Velike rezerve se otkrivaju širom svijeta. Smatra se da je McDermitt Caldera u Nevadi najveće nalazište litijuma na planeti sa 40 miliona metričkih tona, dovoljno da katapultira SAD ispred Kine.
Projekat Thacker Pass bit će operativan do sljedeće godine. Vrijednost litijuma je u prerađivačkoj i daljnjoj industriji. Neobrađene naslage kamenja koje se nalaze u Ukrajini su beskorisne za SAD.
Slična je priča i za rijetke zemlje. Nisu rijetke. Rudarske kompanije u SAD-u napustile su posao 1990-ih jer su profitne marže tada bile preniske. Američka vlada je spavala za volanom i pustila je da se to dogodi, probudivši se i otkrivši da je Kina stekla strateški zadavni položaj nad zalihama kritičnih elemenata potrebnih za visokotehnološko i napredno oružje. Taj problem se rješava.
Ukrajina ima kobalt, ali većina EV baterija sada koristi litijum-fero fosfat i više im nije potreban kobalt. Nadalje, natrijum-jonske i baterije na bazi sumpora ograničit će budući rast potražnje za litijumom. Kao i reciklaža. Moglo bi se nastaviti. Priča o nestašici minerala je jako preuveličana.
Što se tiče ukrajinskog gasa iz škriljaca, a) dio Juživskog polja je pod Putinovom kontrolom, i b) rezerve zapadnih Karpata su u složenoj geologiji sa visokim troškovima bušenja, zbog čega se Chevron povlači, baš kao što je to učinio u Poljskoj. Ukrajina ima veći potencijal kao izvoznik električne energije u Evropu iz obnovljivih izvora i nuklearne ekspanzije, ali Donaldu Trumpu to nije na umu.
Drugi prekršaj Ukrajine
Ukrajina nikako ne može ispuniti njegov zahtjev od 500 milijardi dolara u bilo kakvom značajnom vremenskom okviru, ostavljajući po strani širu stvar da li je časno tretirati naciju žrtve na ovaj način nakon što je tri godine držala borbenu liniju za liberalne demokratije uz ogromnu žrtvu. Ko zaista ima dug ima dug prema kome, može li se pitati?
“Moj stil sklapanja poslova je prilično jednostavan i jasan”, kaže Trump u svojoj knjizi Umijeće dogovora. „Ciljam veoma visoko, a onda samo nastavljam da guram i guram i guram da dobijem ono što želim.”
U pravoj trgovini druga strana obično može otići. Trumpov zahtjev je prisila željezne šake od strane neoimperijalne sile protiv slabije nacije okrenute leđima zidu, a sve za robnu bonancu koja postoji uglavnom u Trumpovoj glavi.
“Često je najbolja pogodba koju napravite ugovor koji ne sklopite”, rekao je Trump, nudeći još jedan od svojih bisera.
Zelenski nema taj luksuz. On mora da bira između vojnog narušavanja Ukrajine od strane Putina i ekonomskog narušavanja Ukrajine od strane njegovog saveznika.
(Vijesti.ba)