Prije nego što shvatite, vaše dijete će zadovoljno koračati po sobi. Međutim, prvo važno pitanje: kada bebe počinju da sjede?
Kao i kod drugih razvojnih prekretnica, prosječna dob za bebe da samostalno sjede može varirati. Međutim, postoje neki znakovi da vam vaše dijete počinje pokazivati da je možda spremno da samostalno sjedi.
Prosječna starost bebe da počne da jača mišiće i da se oslanja na ruke i noge je četiri mjeseca. U tom periodu beba tek upoznaje svoje tijelo, a polako počinje i da istražuje svoju okolinu. Međutim, morate biti svjesni da je u ovom uzrastu dijete još uvijek prilično krhko i nema dobru ravnotežu, iako već pokušava da stoji na rukama. U dobi od oko osam do devet mjeseci dijete pokušava samostalno sjediti.
Da bi beba mogla samostalno da sjedi, prvo mora savladati kontrolu glave, kao i ojačati trbušne i leđne mišiće, oslonac na rukama i sposobnost držanja tijela u uspravnom položaju. Da biste ojačali ove mišiće, bebu treba poticati da se igra na podu, samostalno se prevrće na bok i radi druge pokrete koji treniraju mišiće tijela.
Prije nego što beba bude fizički sposobna da sjedi, mora se otkotrljati s leđa na trbuh i leđa, držati ležeći položaj s osloncem na dlanovima s ispruženim rukama, kotrljati se trbuhom po podu i puzati unazad na trbuhu.
Beba koja je dovoljno jaka i sposobna da samostalno sjedi počeće to pokazivati raznim znakovima. Međutim, postoje dva najčešća načina na koja beba može pokušati steći vještinu sjedenja.
U prvoj metodi, beba može pokušati da sjedne iz trbušnog položaja tako što će se osoviti na sve četiri od visokog oslonca na rukama i uvijati se da sjedne postrance.
Oni koji su jači sjede preko kuka, gurajući se donjom rukom u bočni sjedeći položaj. I jedni i drugi koriste duboke trbušne mišiće, sklekove i oslonac na ispruženim rukama. Na početku sjedenja, bebe vrlo brzo prelaze između sjedenja sa strane i položaja na sve četiri i još ne sjede mirno. Smatraju da je kretanje važnije od održavanja statične pozicije.
Neki roditelji vjeruju da su djeca dovoljno jaka da samostalno sjede sa šest mjeseci, ali prisiljavanje djeteta da sjedne prije nego što je zaista spremno može donijeti više štete nego koristi, što može imati brojne (ozbiljne) posljedice po njihov razvoj, posebno zdravlje kičme.
Beba na kojoj sjedimo obično će ostati tu i prestati se kretati, puzati ili istraživati te će početi sve više ovisiti o nama.
Najbolje je prilagoditi prostor djetetu tako da bude dovoljno siguran da se može samostalno kretati, a pritom mu ponuditi i neklizajuću podnu prostirku koja će mu pružiti potporu ako želi stati na sve četiri ili puzati.
U suprotnom, beba će ostati ovisna o odrasloj osobi umjesto da razvija samostalnost.
(Vijesti.ba)