– Očekuje se da će se globalna ekonomija 2025. i 2026. povećati za 2,7 posto, istom dinamikom kao i 2024, jer će se inflacija i kamatne stope postepeno smanjivati. Također se očekuje da će u sljedeće dvije godine rast zemalja u razvoju biti stabilan na oko četiri posto. Međutim, takav bi rast bio slabiji nego prije pandemije te ne bi bio dovoljan za poticanje napretka potrebnog za ublažavanje siromaštva i postizanje širih razvojnih ciljeva – navode iz Svjetske banke.
Ova analiza Svjetske banke prva je njezina sistematska ocjena uspješnosti zemalja u razvoju u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Pokazala je da su u prvoj deceniji zemlje u razvoju rasle najbrže od 1970-ih. Međutim, napredak se postepeno smanjivao nakon globalne finansijske krize 2008–2009.
Posustala je i globalna ekonomska integracija: prilivi direktnih stranih investicija u zemlje u razvoju, izraženi kao udio BDP-a, otprilike su se prepolovili u odnosu na početak 2000-ih. Nova ograničenja svjetske trgovine u 2024. upeterostručila su se u odnosu na prosjek iz perioda 2010–2019. Stoga se cjelokupni ekonomski rast sa 5,9 posto 2000-ih smanjio na 5,1 posto 2010-ih i 3,5 posto 2020-ih. Izuzev Kine i Indije, prosječne stope rasta dohotka po stanovniku u zemljama u razvoju od 2014. za pola postotnog boda su niže od rasta u bogatim ekonomijama, čime se povećava jaz između bogatih i siromašnih.
– Zemljama u razvoju sljedećih 25 godina bit će teže nego posljednjih 25. Izgubila se većina nekadašnjih pokretača njihova rasta. Njih su zamijenili ogromni izazovi: visoki nivoi duga, slab rast investicija i produktivnosti te sve veći troškovi klimatskih promjena. Sljedećih godina zemlje u razvoju trebat će usvojiti nova pravila s naglaskom na unutarnje reforme, kako bi ubrzale privatne investicije, produbile trgovinske odnose i promicale učinkovitije korištenje kapitala, talenta i energije – rekao je Indermit Gill, glavni ekonomist Grupacije Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiju.
Zemlje u razvoju važnije su za globalnu ekonomiju danas nego što su bile početkom stoljeća. One su 2000. godine činile 25 posto a danas otprilike 45 posto globalnog BDP-a. Povećala se i njihova međusobna zavisnost: više od 40 posto njihove robe izvozi se u druge zemlje u razvoju, dvostruko više nego 2000. Zemlje u razvoju postale su i važan izvor globalnih tokova kapitala, doznaka i razvojne pomoći drugim zemljama u razvoju: u periodu od 2019. do 2023. na njih se odnosilo 40 posto doznaka u svijetu, što je rast s 30 posto u prvoj deceniji ovog stoljeća.
Zato ove zemlje danas imaju veći utjecaj na rast i razvoj u drugim zemljama u razvoju. Naprimjer, rast BDP-a od jednog postotnog boda u tri najveće zemlje u razvoju – Kini, Indiji i Brazilu – nakon tri godine obično dovodi do kumulativnog povećanja BDP-a od gotovo dva posto u drugim zemljama u razvoju. Međutim, taj je učinak tek upola manji od učinka rasta u tri najveće ekonomije: Sjedinjenim Američkim Državama, eurozoni i Japanu. Ukratko, blagostanje u zemljama u razvoju i dalje je čvrsto vezano za rast u ove tri napredne ekonomije.
– U svijetu neizvjesne politike i trgovinske napetosti, zemljama u razvoju trebat će odvažne i sveobuhvatne javne politike kako bi iskoristile neiskorištene prilike za prekograničnu saradnju. Dobar početak bila bi uspostava strateških trgovinskih i investicijskih partnerstava s brzorastućim tržištima drugih zemalja u razvoju. Modernizacija saobraćajne infrastrukture i standardizacija carinskih procedura ključni su koraci za smanjenje nepotrebnih troškova i poticanje učinkovitije trgovine. Stabilne makroekonomske politike u zemlji učvrstit će njezinu sposobnost nošenja s neizvjesnostima u svijetu – rekao je M. Ayhan Kose, zamjenik glavnog ekonomiste Svjetske banke i direktor Grupe za ekonomske izglede.
U izvještaju se napominje da bi se u sljedeće dvije godine zemlje u razvoju mogle suočiti s ozbiljnim izazovima. Velika politička neizvjesnost u svijetu mogla bi oslabiti povjerenje investitora i ograničiti finansijske tokove. Globalni rast mogao bi se smanjiti zbog sve većih trgovinskih napetosti. Kontinuirana inflacija mogla bi odgoditi očekivana smanjenja kamatnih stopa.
Međutim, globalna ekonomija mogla bi biti i bolja od očekivanja, naročito ako njezini najveći pokretači, Sjedinjenje Američke Države i Kina, uspiju ubrzati svoje ekonomije. U Kini bi se potražnja mogla povećati dodatnim poticajnim mjerama. U Sjedinjenim Američkim Državama snažna potrošnja domaćinstava mogla bi dovesti do neočekivano velikog rasta, što bi pozitivno utjecalo na zemlje u razvoju.
U izvještaju se tvrdi da uprkos ovim izazovima zemlje u razvoju na različite načine mogu poboljšati svoje izglede za rast. Neke izazove, pomoću pravih politika, čak mogu pretvoriti u ozbiljne prilike. Razvojem potrebne infrastrukture, ubrzavanjem klimatske tranzicije i poboljšanjem ljudskog kapitala mogu se povećati izgledi za rast te se može doprinijeti postizanju klimatskih i razvojnih ciljeva. U međuvremenu bi, uz podršku multilateralnih institucija, sve zemlje trebale sarađivati u boljem upravljanju globalnom trgovinom, saopćeno je iz Svjetske banke.
(Vijesti.ba / FENA)