U Goraždu je danas počela 21. manifestacija “Dani Isaka Samokovlije – Sunce nad Drinom” čiji su organizatori Centar za kulturu Goražde, Grad Goražde i Jevrejska zajednica BiH.
U čast istaknutog književnika i humaniste, rođenog u Goraždu, položeno je cvijeće na bistu ispred Doma zdravlja koji nosi njegovo ime.
– Vrlo je važno da njegujemo ovu tradiciju i unapređujemo ovu manifestaciju jer nemamo mnogo takvih ljudi, velikih književnika iz naše sredine, a Samokovlija je jedan od najznačajnijih bh. književnika i to je davno rekla književna kritika, a naša ustanova s ponosom nosi njegovo ime – kazao je v.d. direktora Doma zdravlja Edin Čengić.
Savjetnik za kulturu Jevrejske zajednice u BiH Eli Tauber i ove godine naglasio je želju da se konačno ustanovi i nagrada za najbolju pripovijetku u BiH koja će nositi ime Isaka Samokovlije, podsjetivši da je on bio i prvi školovani ljekar u BiH koji je došao u Goražde gdje je i rođen.
– On je tako lijepo pisao o Goraždu, Drini, ljudima koji su ovdje nekada živjeli, splavarima na Drini, onome čega danas uglavnom nema. Ono što mene u principu posebno oduševljava je to što je on tako lijepo pisao na bosanskom jeziku iako je njegov maternji jezik jevrejsko-španski, ali on ga je tako dobro usvojio i izvanredno pisao. Smatra se da je Samokovlija, poslije Andrića i Kočića, najveći pripovjedač na našim prostorima – kazao je Tauber.
Manifestacija kojom se slavi lik i djelo književnika i ljekara Isaka Samokovlije kojem su Drina i Goražde bili nepresušna inspiracija, biće upotpunjena i izložbom “Sunce nad Drinom”, performansom Amaterske pozorišne scene Centra za kulturu “Drina o Isaku”, te susretom goraždanskih književnih stvaralaca.
Ovogodišnjom manifestacijom obilježava se 136 godina od rođenja i 70 godina od Samokovlijine smrti. Kao mjesta njegovog stvaralačkog i radnog angažmana, Goražde, Sarajevo i Fojnica biće gradovi u kojima će biti realizirani segmenti ovogodišnjeg programa tokom februara, aprila, maja i augusta.
Isak Samokovlija je rođen 3. septembra 1889. godine u Goraždu u porodici sefardskih Jevreja. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a medicinski fakultet u Beču. Između dva rata radio je kao liječnik u rodnom gradu, potom u Fojnici, a od 1925. živio je i radio u Sarajevu. Prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavio je 1927. godine u listu “Jevrejski život”, gdje je bio jedan od urednika, a prvu knjigu pripovijetki “Od proljeća do proljeća” objavio je 1929. u Sarajevu. Njegove priče prevedene su i na strane jezike. Napisao je i četiri pozorišna komada “Hanka”, “Plava Jevrejka”, “On je lud” i “Fuzija”, kao i druga književna djela.
Umro je 15. januara 1955. godine, a sahranjen je na starom Jevrejskom groblju u Sarajevu.
(Vijesti.ba / FENA)