Razgovori, koje predvodi francuski predsjednik Emanuel Makron, u ranoj su fazi, ali su već razotkrili podjele oko mogućih ciljeva i mandata takve misije – pa čak i o tome koliko je mudro pokretati to pitanje sada.
Pošto Kijev sada loše stoji na Trampu, evropski čelnici žele da izbjegnu da kod ruskog predsjednika Vladimira Putina ostave utisak da vjeruju kako je došlo vrijeme za pregovore i da će on uspjeti da zadrži svoje dobitke na ratištu. Evropljani insistiraju na tome da su fokusirani na jačanje vojne i ekonomske pomoći Ukrajini i da ne primjećuju znakove da je Putin spreman za pregovore.
Priprema planova za budućnost
Ipak, neki zvaničnici iza kulisa razmatraju pitanje kako bi evropske zemlje mogle da obezbijede bezbjednosne garancije za Ukrajinu, što uključuje i razmatranje mogućnosti raspoređivanja desetina hiljada vojnika u Ukrajinu. Slanje vojnika povećalo bi rizik od direktnog sukoba sa Rusijom i istezanja evropskih snaga, čije su zalihe oružja iscrpljene donacijama Ukrajini, a uveliko su se oslanjale na SAD kao podršku za najvažnije potrebe.
No, Tramp isključuje mogućnost da američke trupe učestvuju u sprovođenju primirja i insistirao je na tome da bi Evropljani tu ulogu trebalo da preuzmu na sebe u svojim razgovorima sa Makronom i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Parizu 12. decembra, kako navode za Reuters dva izvora upućena u događanja.
To bi moglo da znači raspoređivanje evropskih snaga u Ukrajinu, bilo na način da Kijev dobije bezbjednosnu garanciju ulaskom u NATO – kako se tamo nadaju – ili putem bilateralnih garancija.
„Čak i kad bi postojala bezbjednosna garancija NATO, odakle bi stigla pokretačka snaga za to na terenu? Ona bi bila evropska, tako da naši vojni komandanti već pripremaju planove koje bi evropski čelnici trebalo da razmotre u budućnosti“, rekao je jedan visoki evropski zvaničnik.
Velike evropske države, poput Francuske, Njemačke, Italije, Poljske i Velike Britanije, mogle bi da čine glavninu tih snaga, kažu zvaničnici.
Povratni udarac za Makrona
Francuski predsjednik suočava se sa povratnim udarcem jer je forsirao to pitanje, uprkos političkoj osjetljivosti pitanja slanja vojnih snaga u takvu misiju. Nakon prošlonedeljnih razgovora sa Makronom, poljski premijer Donald Task izjavio je da se Varšava ne planira pridružiti tome.
Njemački ministar odbrane Boris Pistorius rekao je u ponedjeljak da će Berlin vjerovatno igrati ulogu u obezbjeđivanju primirja, ali da je prerano reći koja vrsta snaga će biti potrebna. Zelenski je, pak, ranije rekao da bi to pitanje moglo da se pokrene kada generalni sekretar NATO Mark Rute dočeka njega i druge evropske čelnike u Briselu u srijedu uveče.
No, Rute je prošle nedjelje izjavio kako je pozvao kolege u NATO i Ukrajini „da budu malo tiši“ u raspravi o budućim scenarijima.
„U ovom trenutku, ako o svemu ovome raspravljate otvoreno, zašto bi Putin došao za sto, budući da on dobija ono što želi“, rekao je Rute.
Analitičari ocjenjuju da je dosadašnja rasprava razotkrila pomutnju oko toga hoće li buduća evropska misija preuzeti na sebe uobičajene mjere očuvanja mira, kao što je nadgledanje linije prekida vatre, ili će sprovesti mjere snažnog odvraćanja od bilo kakvog daljeg ruskog napada. Italijanski zvaničnici govorili su o očuvanju mira, dok su se francuski i ukrajinski zvaničnici fokusirali upravo na odvraćanje.
Pitanje veličine
Snage odvraćanja mogla bi da formira koalicija pet do osam zemalja, kaže jedan ukrajinski zvaničnik upućen u neke od ovih rasprava. Analitičari i zvaničnici imaju različite procjene veličine tih snaga, naglašavajući da bi mnogo toga zavisilo od prirode i detalja njihove misije. Neki analitičari sugerišu da bi okupljanje oko 40.000 vojnika moglo da bude izvedivo.
Prema konceptu rotacije, koja bi uključivala i jedinice koje se raspoređuju i rekonstituišu nakon raspoređivanja, negdje oko 100.000 vojnika u svakom trenutku moglo bi da bude uključeno u misiju, navodi Franz-Stefan Gadi, bivši austrijski vojni planer, koji je sada saradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS).
„To će sigurno ozbiljno opteretiti evropske kopnene snage“, istakao je on.
Neimenovani evropski bezbjednosni zvaničnik takođe procjenjuje da bi moglo da bude potrebno oko 100.000 vojnika. Gadi navodi da bi se takve snage mogle oformiti ako bi neke evropske zemlje smanjile svoju ulogu u drugim misijama, poput mirovnih misija na Balkanu. Evropa, SAD i drugi partneri rasporedili su oko 60.000 vojnika u Bosnu i Hercegovinu i 50.000 na Kosovo 90-ih godina, ali te misije sada imaju mnogo manji obim.
Takođe, raspravlja se i o sastavu međunarodnih snaga – jer bi ukupna zastupljenost nacija morala da bude prihvatljiva objema stranama – te o njihovom mandatu. Italijanski ministar odbrane Guido Kroseto kaže da će to morati da bude odrađeno pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, no drugi zvaničnici kažu da bi to Rusiji, stalnoj članici Savjeta bezbjednosti UN-a, omogućilo previše uticaja.
Kako uvjeriti SAD da se ipak uključi?
Evropljani bi, takođe, vjerovatno morali da uvjere Sjedinjene Države da se ipak na neki način uključe, barem uz obavještajnu i drugu operativnu pomoć, ističu analitičari, a eventualna pravila angažovanja među mnogim su ključnim pitanjima koja su i dalje nejasna.
„Šta bi se desilo kada bi neki evropski vojnik bio upucan?“, pita se u tom smislu jedan francuski vojni zvaničnik.
U međuvremenu, nova komanda NATO u njemačkom gradu Vizbadenu preuzelo je posao koordinacije zapadne vojne pomoći Ukrajini, kako je rekao u srijedu šef vojnog saveza Mark Rute.
Komanda preuzima koordinaciju pomoći od Sjedinjenih Država, a smatra se da je cilj tog poteza zaštita mehanizma podrške od novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa, NATO skeptika, ocjenjuje Reuters.
„Pokrenuta je komanda NATO u Vizbadenu za bezbjednosnu pomoć i obuku Ukrajine“, rekao je Rute novinarima u sjedištu NATO-a u Briselu, kako prenosi agencija Hina.
Tramp, koji stupa na dužnost u januaru, rekao je da želi brzo da okonča rat u Ukrajini, ali nije naveo kako to planira da učini. Tramp je dugo kritikovao razmjere američke finansijske i vojne pomoći Ukrajini. Diplomati smatraju da bi Sjedinjene Države pod Trampom mogle da zadaju veliki udarac Ukrajini smanjivanjem podrške, budući da je SAD dominantna sila saveza i Kijevu isporučuje većinu oružja.
Grupa Ramštajn nastavlja kao politički forum
Štab NATO-ove nove misije za Ukrajinu, nazvane Bezbjednosna pomoć i obuka NATO-a za Ukrajinu (NSATU), nalazi se u Čej Berekama, američkoj bazi u njemačkom gradu Vizbadenu.
Grupa Ramštajn od 50-ak zemalja predvođena SAD-om, ad hoc koalicija nazvana po američkoj vazdušnoj bazi u Njemačkoj u kojoj se prvi put sastala, koordinisala je zapadnu vojnu pomoć Kijevu od 2022. Nastaviće da djeluje kao politički forum pošto NSATU preuzima vojnu implementaciju donesenih odluka.
NSATU bi trebalo da ima oko 700 pripadnika, uključujući snage stacionirane u NATO-ovom vojnom štabu SHAPE u Belgiji i u logističkim centrima u Poljskoj i Rumuniji. NATO-ova aktivnost za sigurnosnu i obučnu podršku Ukrajini (NSATU) dogovorena je u julu na samitu u Vašingtonu.
Hrvatska vlada je predložila da u okviru tog programa i Hrvatska pošalje trupe, prenosi Jutarnji.hr.
(Vijesti.ba)