Billie Fusto ne ide za velikom platom, školuje se za arhivista i ne želi ništa više od “mirnog života” kod kuće u Italiji. No poput desetina hiljada drugih mladih diplomanata u zemlji, 24-godišnjak se boji da nema drugog izbora doli iseljavanja.
Više od milion Italijana napustilo je zemlju u proteklih 10 godina, a trećina njih u dobi između 25 i 34 godine, pokazuju nacionalni podaci. Oni koji odlaze krive niske plate i nedovoljno uvažavanje svojih vještina, a među njima naročito raste udio diplomanata.
“Ne tražim bogatstvo ili velike odgovornosti”, kazao je Fusto iz Kalabrije na jugu zemlje, trenutno na diplomskom studiju u Rimu.
“Želim miran život u kojem se ne moram brinuti imam li 15 eura da odem u kupovinu”, rekao je za AFP. “A trenutno to u Italiji nije zagarantovano”, dodao je.
Dok je migracija postala tema o kojoj se vode žustre rasprave, na svakog mladog stranca koji se doseli u Italiju gotovo devet mladih Italijana napusti domovinu, prema izvještaju fondacije Nord Est.
“Nije normalno da se naša zemlja ne zapita zašto (je tako) i da ne pokuša zaustaviti to krvarenje”, rekao je Renato Brunetta, predsjednik nacionalnog vijeća za ekonomiju i rad (CNEL), tokom predstavljanja izvještaja u oktobru.
Neki, posebno sa siromašnijeg italijanskog juga, sele se u bogatije pokrajine na sjeveru zemlje kako bi iskušali svoju sreću. Udio diplomanata među njima u protekla dvije decenije povećao se s 18 na 58 posto. No čak i na industrijaliziranom sjeveru radni uslovi mogu biti manje privlačni nego drugdje.
Italija je jedna od rijetkih zemalja članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) u kojoj su se realne plate smanjile u usporedbi s 2019. Nezaposlenost mladih je također viša od evropskog prosjeka te je u oktobru iznosila 17.7 posto, dok je prosjek Evropske unije 15.2 posto.
Italija nije na glasu kao zemlja u kojoj se radno mjesto dobiva na temelju vještina i znanja. Nema nacionalne minimalne plate, a naknada za rad ne raste u skladu s brojem godina provedenih u visokom obrazovanju.
Elena Picardi vratila se u Rim nakon što je studirala politologiju u Francuskoj, no njene nade da će pronaći posao u Italiji brzo nestaju.
“Kad je riječ o italijanskim ponudama (poslova), često ili plaća nije navedena ili je općenito niža”, kazala je 24-godišnjakinja za AFP.
Razlika može iznositi i više stotina eura mjesečno za isto radno mjesto u odnosu na druge evropske zemlje.
“Htjela bih pridonijeti budućnosti svoje zemlje i ostati blizu porodica”, rekla je Picardi. “No zašto bih žrtvovala svoje prilike kad me se više cijeni (u inozemstvu)?” upitala je.
Italijanski “odljev mozgova” zemlju je stajao oko 134 milijarde eura između 2011. i 2023., prema fondaciji Nord Est. Među povratnicima u zemlju mnogi tvrde da su se vratili jer žele biti blizu porodicama, ističe se u izvještaju fondacije.
Drugi ostaju kod kuće iz nužde, a ne vlastitim izborom.
Prosječna dob za napuštanje roditeljskog doma u Italiji je 2022. prema Eurostatu bila 30 godina, odnosno jedna od najviših u Evropskoj uniji. Egzodus mladih dodatno zabrinjava s obzirom na sve starije italijansko stanovništvo.
Omjer između zaposlenih i onih koji ne rade povećat će se s trenutnih tri naprema dva do 2050. na jedan prema jedan, kažu iz nacionalnog zavoda za statistiku.
U pokušaju da suzbije taj trend, Italija nudi porezne olakšice za visokokvalificirane italijanske radnike u inozemstvu kako bi se vratili kući, a još se veće olakšice nude onima koji sa sobom dovedu djecu.
(Vijesti.ba)