Dr. Ranko Rajović, regionalni osnivač Mense i autor NTC programa, jednom prilikom je govorio o postavljanju granica djetetu i o načinu na koji odgaja svoju djecu.
Ranko Rajović, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka, govorio je o važnosti postavljanja granica djeci.
Kako on odgaja svoju djecu, pričao je prije nekoliko godina u emisiji RTS Ordinacija.
„Moj sin Danilo je za 5. rođendan dobio neku videoigricu i pošto ja nisam baš za to, pitao sam rođakinju koja je to kupila – zašto?
Ona mi kaže: ‘Pa Ranko, nemoj da si primitivan, svi to imaju, kako će se igrati s drugom djecom ako ne zna ništa o tome?’ Pa vi vidite gdje je tu logika, kad on tu igricu igra sam.“
Doktor kaže da je odlučio da sinu dozvoli da igra pola sata dnevno, ali je to ubrzo počelo izmicati kontroli.
„Pokušao sam mu objasniti da neće imati dobru akomodaciju oka, da će imati problem s pažnjom kad krene u školu, neće moći čitati duže od 15 minuta i da se to zove disleksija. On me pustio da završim i pitao: ‘Je l’ mogu sad igrati?’ Ja vidim da nema koristi.
Dobro, kažem, pošto si me prevario par puta, sad ću ti uzeti ovo dok se ne dogovorimo. ‘Tata, vrati, dogovorit ćemo se.’ Pitam ga ja onda:
‘U redu, hoćeš li igrati ovo jednom ili dva puta sedmično?’
‘A ne, ja hoću svaki dan.’
‘Jednom ili dva puta sedmično? Ako se ne dogovorimo, uzet ću ti. Imaš 10 sekundi. 10, 9, 8…’
‘Dva puta.’
Onda smo dogovorili, po istom principu, da to bude pola sata, ponedjeljak i četvrtak. Potpisali smo ugovor, koji sam fotografirao.
Već sutra je on prevario. Uzeo sam mu telefon, plakao je raznim vrstama plača. Sljedeći put kad je prevario, plakao je sat vremena. Treći put nije ni plakao. Shvatio je da postoji granica i da kad je pređe nema nazad. To je mudrost roditeljstva, postavljanje granica. Roditelji moraju učiti, čitati i educirati se kako bi znali na pravi način postaviti granice“, tvrdi dr. Rajović.
Nije problem da dijete gleda pola sata u ekran pa da poslije toga ode pola sata ili sat vani da se istrči i tako nekako nadoknadi. Problem je ako nema kretanja, već se sve svodi na gledanje u ekran, glavna je poruka koju doktor želi poslati roditeljima.
Na pitanje kada je u redu dati djetetu uređaj, doktor Rajović kaže da on prije škole nikako ne bi davao djeci telefone, iako zna da je to gotovo nemoguće.
„Dosada je faktor razvoja. Kad je djetetu dosadno, ono mora misliti, smišljati, koristiti igračke za zabavu. Kad mu uključite crtani, ono ne mora ništa raditi, problem dosade je riješen. Djetetu se to svidi i želi sve probleme rješavati na isti način – odmah i sad. Kao što crtani rješava problem dosade odmah i sad.”
Govoreći dalje o važnosti kretanja kod djece, on dodaje da su najvažniji predmeti do 12. godine fizičko, muzičko i likovno. Glavna aktivnost je kretanje, jer se mozak razvija u pokretu. Zbog toga je posao djeteta da se kreće. Ako dijete ne može hodati unazad, ono sutra neće razumjeti matematiku u minusu. Djeca trebaju biti u pokretu od jutra do mraka. Park, igrališta – to im omogućava razvoj. Što im više otežamo pokrete, to se bolje razvijaju.
„Svestan sam da ne može svaki dan biti fizičko u školi, ali postoje načini da djeci osiguramo kvalitetan razvoj i na redovnoj nastavi. Na primjer, neki učitelji s kojima radim, uzeli su lastik, povezali klupe njime, tamo gdje djeca prolaze, i okačili zvončiće. Kada dijete ide na tablu, prolazi tuda preskačući prepreke i unazad se vraća. Cilj je da zvono ne zazvoni. Tako se može nadoknaditi nedostatak kretanja.”
Na pitanje za koja zanimanja danas spremamo djecu, doktor Rajović podsjeća da od 10 zanimanja koja su danas najtraženija, devet nije postojalo prije 10 godina.
„Šta vam to govori? Da je naš prvi cilj naučiti djecu da misle.“
(Vijesti.ba)