Bila je brža od “ćire“ kojim su se đaci u to vrijeme prevozili u školu.
– Svi su išli vozom, ja sam trčala pored pruge i uvijek stizala prije njih. Bila sam daleko brža od tadašnjeg ‘ćire’ – kaže za Fenu ova Prijedorčanka.
Ponosna je, kaže, na Balkanijadu i rezultat koji je tada ostvarila, a upravo zbog te pobjede zvali su je da učestvuje na Olimpijadi u Tokiju.
– Nisam otišla. Udala sam se – s osmijehom se prisjeća tih dana Dušanka.
Dva dana prije Olimpijade zaprosio ju je Slavko, njen suprug koji je preminuo prije nekoliko godina. Kaže da se zbog ove odluke nije nikad pokajala, a u braku sa Slavkom rodila je dvoje djece – sina i kćerku.
-Svi su znali da sam talentovana, ali nisam tad u to vrijeme imala atletske staze za treniranje. Kad sam osvojila Balkanijadu premještena sam u Beograd u AK ‘Crvena zvezda’. Moje ime je i danas ubilježeno u ovom sportu, a pošto sam odustala od Tokija otišla je Vera Nikolić, koja je kasnije postizala sjajne rezultate. Međutim, moj zvjezdani trenutak je bio i prijem kod predsjednika Josipa Broza. Nikad to neću zaboraviti – priča Dušanka.
Odabrala je ljubav, završila je srednju školu za kuhara i atletikom se od tada bavila samo rekreativno.
– Pozne su godine. Mada, volim i sad da potrčim. Koliko mi godine dozvoljavaju. Tuga mi je ispunila srce nakon odlaska moje velike ljubavi, mog supruga Slavka. To mi je ipak bilo najvažnije u životu. Da imam srećnu i ispunjenu porodicu. Iako sam, kako su mnogi govorili, bila brža od vjetra, ipak sam odabrala ovaj porodični put. Ostale su mi zlatne uspomene na sportska takmičenja, jer i danas pratim sport. Od atletike do fudbala. Sve volim – poručuje Prijedorčanka koja je atletsku istoriju ispisala zlatnim slovima.
(Vijesti.ba / FENA)