“Prije toga smo imali samo vježbe. Ali na dan kada je rat počeo, oružje je bilo potpuno postavljeno”, kaže bivši oficir u ruskim nuklearnim snagama. “Bili smo spremni da lansiramo snage na more i u zrak i, teoretski, izvršimo nuklearni udar”, piše BBC.
Anton je bio oficir u tajnoj nuklearnoj bazi u Rusiji. Pokazao je dokumente koji potvrđuju njegovu jedinicu, čin i bazu. BBC nije mogao nezavisno verificirati sve događaje koje je opisao, iako se oni poklapaju s ruskim izjavama tog vremena.
Tri dana nakon što su trupe prešle ukrajinske granice, Vladimir Putin je objavio da su ruske nuklearne snage stavljene u “poseban režim borbene službe”. Anton kaže da je ta borbena pripravnost bila na snazi već prvog dana rata i tvrdi da je njegova jedinica bila “zatvorena unutar baze”.
“Sve što smo imali bila je ruska državna televizija”, kaže bivši oficir. “Nisam baš znao šta to sve znači. Automatski sam obavljao svoje dužnosti. Nismo učestvovali u ratu, samo smo čuvali nuklearno oružje.” Prema Antonu, pripravnost je otkazana nakon dvije do tri sedmice.
NJegovo svjedočanstvo pruža uvid u tajne unutrašnje radnje ruskih nuklearnih snaga. Veoma je rijetko da članovi službe govore novinarima.
“Prolazi se kroz vrlo strog proces selekcije. Svi su profesionalni vojnici – nema vojnika sa službom”, objašnjava. “Stalno se provode provjere i testovi na poligrafu. Plata je mnogo veća, a vojnici nisu poslati u rat. Oni su tu da ili odbiju, ili izvedu nuklearni udar.”
Bivši oficir kaže da je život bio strogo kontrolisan. “Moja odgovornost bila je osigurati da vojnici pod mojm komandom ne donose telefone u nuklearnu bazu”, objašnjava. “To je zatvoreno društvo, tamo nema stranaca. Ako želite da vam roditelji posjete, morate poslati zahtjev FSB sigurnosnoj službi tri mjeseca unaprijed.”
Bivši oficir (L) razgovarao je s BBC-jem na tajnoj lokaciji – njegovo lice je zamagljeno kako bi se sakrio njegov identitet.
Anton je bio dio sigurnosne jedinice baze za brza reakcija koja je čuvala nuklearno oružje.
“Imali smo stalne vježbe. Naš vrijeme reakcije bilo je dvije minute”, kaže s dozom ponosa.
Rusija posjeduje oko 4.380 operativnih nuklearnih bojevih glava, prema Federaciji američkih naučnika, ali samo 1.700 su “razmještene” ili spremne za upotrebu. Svi članovi NATO-a zajedno posjeduju sličan broj. Postoje i zabrinutosti da bi Putin mogao odlučiti da upotrijebi “ne-strateške”, često nazivane taktičke, nuklearne rakete. To su manji projektili koji obično ne uzrokuju široku radioaktivnu kontaminaciju.
Ipak, njihova upotreba dovela bi do opasne eskalacije rata. Kremlj je radio sve što je mogao kako bi testirao živce Zapada.
Sam prošle sedmice Putin je ratificirao promjene u nuklearnoj doktrini – službenim pravilima koja određuju kako i kada Rusija može lansirati nuklearno oružje.
Doktrina sada kaže da Rusija može lansirati ako bude podvrgnuta “masivnom napadu” konvencionalnim projektilima od strane nenuklearne države, ali “uz učešće ili podršku nuklearne države”.
Bivši oficir nuklearnih snaga odbacio je mišljenje da ruski nuklearni arsenal nije potpuno funkcionalan. “Možda postoje neki zastarjeli tipovi oružja u nekim područjima, ali zemlja ima ogroman nuklearni arsenal, ogromnu količinu bojevih glava, uključujući stalne borbene patrole na kopnu, moru i u zraku.”
Rusko nuklearno oružje je potpuno operativno i spremno za borbu, tvrdi on. “Rad na održavanju nuklearnog oružja stalno se izvodi, nikada ne prestaje ni na trenutak.” Nedugo nakon početka punog rata, Anton je rekao da je dobio ono što opisuje kao “kriminalnu naredbu” – da održi predavanja sa svojim trupama koristeći vrlo specifične pisane smjernice.
“Rekli su da su ukrajinski civili borci i da treba da budu uništeni!” viče. “To je crvena linija za mene – to je ratni zločin. Rekao sam da neću širiti ovu propagandu.”
Viši oficiri su ga kaznili premještajem u redovnu brigadu za napad u drugom dijelu zemlje. Rekli su mu da će biti poslan na front.
Ove jedinice često se šalju u borbu kao “prva talas” i nekoliko ruskih dezertera reklo je BBC-u da su “nevaljali” koji se protive ratu korišteni kao “topovsko meso”. Prije nego što je mogao biti poslan na front, Anton je potpisao izjavu odbijajući da učestvuje u ratu i protiv njega je otvoren krivični slučaj. Pokazao nam je dokumente koji potvrđuju njegov premještaj u brigadu za napad i detalje krivičnog slučaja.
Zatim je odlučio da pobjegne iz zemlje uz pomoć volonterske organizacije za dezertere. “Da sam pobjegao iz nuklearne baze, lokalna FSB sigurnosna služba bi reagovala odlučno i vjerovatno ne bih mogao napustiti zemlju”, rekao je. Ali vjeruje da, jer je bio premješten u običnu brigadu za napad, sistem visokog nivoa sigurnosnih provjera nije uspio.
Anton je rekao da želi da svijet zna da mnogi ruski vojnici protiv ratnog konflikta.
Volonterska organizacija koja pomaže dezerterima, “Idite Lesom” (“Idite u šumu”), rekla je BBC-u da je broj dezertera koji traže pomoć porastao na 350 mjesečno. Rizici za one koji bježe također rastu. Bar jedan dezerter je ubijen nakon što je pobjegao u inostranstvo, a bilo je nekoliko slučajeva da su muškarci prisilno vraćeni u Rusiju i suđeni.
Iako je Anton napustio Rusiju, kaže da ga sigurnosne službe još uvijek traže tamo: “Preduzimam mjere opreza ovdje, radim ‘na crno’ i ne pojavljujem se u zvaničnim sistemima.”
Kaže da je prestao razgovarati sa svojim prijateljima na nuklearnoj bazi jer bi mogao ugroziti njihovu sigurnost: “Moraju da rade testove na poligrafu, i svaki kontakt sa mnom mogao bi dovesti do krivičnog slučaja.”
Međutim on nije u iluzijama o riziku koji on sam preuzima pomažući drugim vojnicima da pobjegnu. “Razumijem da što više to radim, to su veće šanse da pokušaju da me ubiju.”
(Vijesti.ba)
IZVOR