Često se čini da neki ljudi, unatoč stresu, stalno uspijevaju biti “stijene” za druge, a pri tome ne troše sav svoj kapacitet, već ostaju čvrsti i puni snage i za sebe. Koja je njihova tajna? I je li zapravo jednostavna?
Sve se, vjerovali ili ne, svodi na dvije samo dvije jednostavne navike, i to poprilično primjenjive u svakodnevnom životu. Naime, ključ u mentalnoj snazi jest dobar i kvalitetan odnos sa samim sobom, od toga uvijek sve kreće jer kada postanemo prijatelji sami sebi, bit ćemo najkvalitetnija moguća podrška i drugima.
Postavljanje zdravih granica
Mentalno jaki ljudi shvaćaju da “biti tu za druge” nije isto što i biti dostupan 24 sata dnevno ili rješavati svaki problem umjesto njih. Oni cijene svoje vrijeme i energiju, a još važnije – znaju da su granice ključ da ne sagore u želji da pomognu. Majstori su fraze “ne, ali…”.
Kažu “Ne, ali mogu ti predložiti nekoga tko ti može pomoći”, ili “Ne, ali mogu pomoći u nedjelju, kad budem imao više vremena”. Tako održavaju ravnotežu između podrške i samopoštovanja.
Na taj način oni su pouzdani jer znaju da će se na njih moći osloniti, no ne do te mjere da zanemare vlastite potrebe.
Vrijeme posvećeno samoći i refleksiji
Iza mirnih i stabilnih osoba često stoje trenuci samoće, kada dolaze do unutarnje jasnoće. Mentalno jaki ljudi redovito se povlače u tišinu kako bi napunili baterije, razmislili o svojim osjećajima i odlučili što dalje. Ovo nije meditacija u klasičnom smislu – za neke je to jutarnja šetnja, za druge vođenje dnevnika ili čak večer uz knjigu.
Bit je u tome da su oni u kontaktu sami sa sobom, da prepoznaju kad im treba pauza i na taj način ostaju jaki – za sebe, ali i za druge.
Zajedno ih te dvije navike čine emocionalno dostupnima, a istovremeno mentalno neovisnima. Oni znaju reći “ne” kada je to potrebno i isto tako, bez osjećaja krivnje, znaju uzeti vrijeme samo za sebe.
Upravo zbog tih navika ti ljudi često zrače smirenošću i stabilnošću koja im omogućava da budu prisutni, ali i da se lako oporave od izazova.