Planeta Uran i njegovih pet najvećih satelita možda nisu mrtvi sterilni svjetovi kako su naučnici dugo mislili. Umjesto toga, možda imaju okeane, a na njegovim mjesecima moglo bi postojati i života, tvrde naučnici.
Većina podataka koje astronomi imaju o Uranu prikupila je NASA-ina letjelica „Vojadžer 2“, koja je prošla pored ove najdalje planete Sunčevog sistema prije skoro 40 godina, piše BBC.
Nova analiza podataka koju su sproveli astronomi pokazuje da se posjeta „Vojadžera“ poklopila s jakom solarnom olujom, što je naučnike navelo na pogrešne zaključke o tome kakav je Uranov sistem.
Uran je prelijep, ledeni prstenasti svijet u spoljnim krajevima našeg Sunčevog sistema. Među najhladnijim je od svih planeta. Takođe je nagnut u stranu u odnosu na sve druge svjetove – kao da je udaren – što ga čini veoma čudnim u poređenju s drugim planetama.
Prvi put smo ga bliže pogledali 1986. godine, kada je „Vojadžer 2“ prošao pored i poslao senzacionalne snimke planete i njenih pet glavnih satelita.
No, ono što je mnogo više zadivilo naučnike jesu podaci koje je „Vojadžer 2“ poslao, pokazujući da je uranski sistem još čudniji nego što su mislili.
Mjerenja koja su obavili instrumenti svemirske letjelice pokazala su da su planeta i sateliti neaktivni, za razliku od drugih svjetova u spoljnim dijelovima Sunčevog sistema. Takođe su pokazala da je Uranovo zaštitno magnetno polje neobično izobličeno. Bilo je kao zgnječeno i odgurnuto od Sunca, prenosi RTS BBC.
Magnetno polje planete zadržava sve plinove i druge materijale koji dolaze s planete i njenih mjeseci. Ti materijali mogli bi poticati iz okeana ili biti rezultat geološke aktivnosti. „Vojadžer 2“ nije pronašao ništa od toga, na osnovu čega su astronomi zaključili da su Uran i njegovih pet najvećih mjeseci sterilni i neaktivni.
To je bilo ogromno iznenađenje jer je bilo potpuno drugačije u odnosu na druge planete Sunčevog sistema i njihove satelite.
Međutim, nova analiza podataka razriješila je decenijama dugu misteriju. Naime, zaključeno je da je „Vojadžer 2“ prošao u pogrešnom trenutku.
Novo istraživanje pokazuje da je upravo u tom trenutku Sunce bilo u fazi snažne solarne oluje, stvarajući jak solarni vjetar koji je možda oduvao materijal i privremeno izobličio magnetno polje.
- Uran kruži oko Sunca na udaljenosti od oko 2,9 milijardi kilometara.
- Da je Zemlja velika jabuka, Uran bi bio veličine košarkaške lopte.
- Uranu je potrebno oko 17 sati da se okrene oko sebe (uranski dan), a oko 84 zemaljske godine da završi orbitu oko Sunca (uranska godina).
- Kao i Venera, Uran rotira od istoka ka zapadu. Međutim, Uran je jedinstven po tome što se rotira pod nagibom.
- Uran ima 27 poznatih satelita koji su nazvani po likovima iz djela Williama Shakespearea i Aleksandra Popea.
Dakle, već 40 godina imamo pogrešnu sliku o tome kakvi su Uran i njegovih pet najvećih satelita, naglašava dr William Dan s Univerzitetskog koledža u Londonu.
„Ovi rezultati ukazuju da bi uranski sistem mogao biti mnogo uzbudljiviji nego što se ranije mislilo. Tamo bi mogli postojati mjeseci na kojima bi se mogli stvoriti uvjeti neophodni za život, možda imaju okeane ispod površine koji bi mogli biti dom za razne oblike života!“, kaže on.
Linda Spilker bila je mlada naučnica koja je radila na programu „Vojadžer“ kada su stigli podaci o Uranu. Ona još uvijek radi kao naučnik na istom programu. Rekla je da joj je drago što se došlo do novih rezultata koji su objavljeni u časopisu Nature Astronomy.
„Rezultati su fascinantni i zaista sam uzbuđena što vidim da postoji potencijal za postojanje života u uranskom sistemu“, rekla je za BBC.
„Takođe sam zadovoljna što se toliko toga može otkriti s podacima ‘Vojadžera’. Nevjerojatno je da se naučnici osvrću na podatke koje smo prikupili 1986. i pronalaze nove rezultate i nova otkrića.“
Dr. Afelia Vibisono s Dablinskog instituta za napredne studije, koja je nezavisna od istraživačkog tima, opisala je rezultate kao „veoma uzbudljive“.
„To pokazuje koliko je važno da se osvrnemo na stare podatke, jer se ponekad iza njih krije nešto novo, što nam može pomoći da prilagodimo sljedeću generaciju misija za istraživanje svemira.“
NASA upravo to i radi, dijelom i zbog rezultata novog istraživanja.
Prošlo je skoro 40 godina otkako je „Vojadžer 2“ posljednji put prošao pored ledenog svijeta i njegovih mjeseci. NASA planira pokrenuti novu misiju, orbiter i sondu Uran, kako bi za 10 godina ponovo izbliza pogledali ovu planetu.
Prema riječima Nasinog istraživača dr. Džejmija Jasinskog, čija je ideja bila da se preispitaju podaci „Vojadžera“, misija će morati uzeti u obzir ove rezultate prilikom dizajniranja instrumenata i planiranja naučnog istraživanja.
„Neki od instrumenata za buduću svemirsku letjelicu su u velikoj mjeri dizajnirani na osnovu onoga što smo saznali od ‘Vojadžera 2’ kada je prošao i zabilježio nešto krajnje nenormalno. Zato moramo ponovo razmisliti o tome kako ćemo točno napraviti instrumente u novoj misiji, kako bismo mogli uhvatiti tačne podatke koji su nam potrebni za proučavanje.“
Očekuje se da će Nasina sonda Uran stići do 2045. godine, kada se naučnici nadaju da će otkriti da li ovi udaljeni ledeni mjeseci, za koje se nekada smatralo da su mrtvi svjetovi, možda imaju uvjete za nastanak života.
(Vijesti.ba)