Volkswagen, najveća kompanija u EU po prihodima i ponos autoindustrije Njemačke, najavio je veliku fazu restrukturiranja.
Prema navodima sindikalnog ogranka VW-a u Wolfsburgu, planira se zatvaranje najmanje tri pogona u Njemačkoj i otpuštanje desetaka hiljada zaposlenih, a ostalim smanjenje plate za 10 posto, uz zamrzavanje plata u 2025. i 2026.
“Ovo je plan najveće njemačke industrijske grupacije da započne rasprodaju u svojoj zemlji”, rekla je predsjednica Glavnog radničkog vijeća Daniela Cavallo. Zatvaranje tvornica u Njemačkoj bilo bi prvo u 87 godina postojanja, tj. od 1937., kada je kompanija uspostavljena u nastojanju da se proizvede “narodni auto”.
Šokantne najave, ali nisu potpuno iznenađenje. Autoindustrija Njemačke već godinama posustaje, troškovi rada u Njemačkoj su među najvećima na svijetu, a radnici istodobno odrade na stotine radnih sati manje od radnika u SAD-u i Kini. Prelazak na električna vozila je skup proces za koji se europski proizvođači nisu dovoljno pripremili.
Jasno je da Volkswagenu ne ide najbolje, ali stvorena panika je možda ipak pretjerana. Problemi postoje, ali se ne radi o posebnom kolapsu industrijskog motora Njemačke i EU. Restrukturiranje jest nužno, ali nije znak katastrofalnog stanja u kompaniji.
Zadnjih deset godina su prihodi Volkswagen Grupe, koja osim istoimenih osobnih automobila uključuje marke Škoda, Seat, Cupra, Audi, Lamborghini, Bentley, Porsche i Ducati te proizvođače kamiona Scania, MAN, Rio i International, zapravo stabilno rasli.
Prihodi od prodaje su 2013. iznosili 197 milijardi eura, a do 2019. su narasli na 252.6 milijardi eura. U pandemijskim 2020. i 2021. su smanjeni, ali do 2023. popeli su se na 322.3 milijarde eura. Već dugi niz godina je Volkswagen među top tri kompanije po broju prodanih automobila u svijetu.
Prije pandemije se godišnje prodavalo preko 10 miliona novih vozila, a od kraja pandemije Volkswagen još nije uspio premašiti ni 9.5 miliona prodanih vozila godišnje. Sudeći prema polugodišnjem finansijskom izvještaju, neće ni ove godine. Iako većina zaposlenih radi u Njemačkoj, tek svako peto vozilo se u toj zemlji sastavlja.
Podaci o operativnim rezultatima poslovanja također ne pokazuju razlog za apokaliptična predviđanja. Osim 2015., svake godine se radilo o nekoliko milijardi eura “plusa”, a 22.6 milijardi eura ostvarenih 2013. je nadmašilo pretpandemijskih 17 milijardi eura iz 2019.
O koliko velikoj kompaniji, tj. grupaciji kompanija se radi, jasno je iz podatka da je broj zaposlenih u Volkswagen Grupi prošle godine iznosio 684 hiljada. Rast broja zaposlenih je bio stabilan (osim pandemije), s 92 hiljade više zaposlenih 2023. nego 2014.
Godišnji trošak zaposlenih iznosi 47 milijardi eura, što čak i nije toliko drastičan rast u odnosu na trošak zaposlenih od 43 milijarde eura 2019., bar s obzirom na rast cijena i plata nakon pandemije.
Zaposleni u Njemačkoj dominiraju u strukturi radnika. U Europi se nalazi 73 posto zaposlenih, 19 posto u Aziji (uglavnom Kina i Indija), 7 posto u Sjevernoj Americi i 5 posto u Južnoj Americi (Brazil i Argentina). Četiri proizvodne lokacije su u Južnoj Africi.
Panične izjave sindikata su srušile i cijenu kompanije na berzi. Trenutno se trguje po cijeni do 90 eura po dionici na berzi u Frankfurtu, što je nastavak dugoročnog pada. U aprilu i maju je situacija bila bolja, a cijena rasla, ali je polugodišnje finansijsko izvješće otkrilo sve probleme s kojima se Volkswagen nosi.
Za usporedbu, sredinom 2021. je cijena dionice dosezala i do 300 eura, a dividenda po dionici je narasla s 4.8 eura prije pandemije na 9 eura prošle godine. Vlasnik 32 posto dionica Volkswagena je Porsche Automobil Holding SE, 12 posto država Donja Saska (Njemačka je federacija država), 10 posto državni investicijski fond Katara, a ostatka privatni i strani institucionalni investitori.
Polugodišnji financijski izvještaj za prvih šest mjeseci 2024. je otkrio da Volkswagen počinje zaostajati za konkurencijom. Iako je tržište ličnih automobila u svijetu naraslo za 2.4 posto u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine, Volkswagen grupa je isporučila 16 hiljada manje osobnih vozila i 8 tisuća manje ostalih prijevoznih sredstava (uglavnom kamiona). Samim time je Volkswagenov udio tržišta smanjen s 10.9 na 10.6 posto.
Broj isporučenih električnih vozila je pao za 4 hiljade. Ukupno gledajući je zapravo broj isporučenih automobila rastao na svim tržištima, od Europe do Južne Amerike, ali je zabilježen oštar pad prodaje u Kini (-7.3 posto) i Indiji (-18.7 posto). Ukupno je u prvih šest mjeseci proizvedeno 4.6 miliona vozila, ali je oštro pala proizvodnja u Njemačkoj, za čak 16.4 posto, na samo 900 hiljada komada.
Volkswagen u svom polugodišnjem finansijskom izvještaju između ostalog spominje utjecaj carina na poslovanje u kontekstu makroekonomskih neravnoteža. Iako se to ne navodi eksplicitno, u pozadini se moguće krije opasnost od zaoštravanja spora između Kine i EU oko subvencioniranja proizvodnje električnih vozila i mogućnosti pobjede Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u.
Trump u svojim izbornim obećanjima često navodi uvođenje carina s ciljem zaštite proizvođača u SAD-u, a već je direktno obećao uvođenje carina na uvoz vozila iz Meksika i EU ako pobjedi na izborima. I za vrijeme prvog mandata je prijetio uvođenjem carina na uvoz automobila iz EU.
Volkswagen je svakako zabrinut oko svoje budućnosti, ali još uvijek se ne događa ništa kataklizmičko kao što opisuju sindikati. Njemačka ekonomija stagnira, ali još uvijek je “gladna” zaposlenika, posebno s tehničkim znanjima.
Restrukturiranje je Volkswagenu potrebno, među ostalim jer se zbog relativno visokih troškova rada (44 posto radnika u Njemačkoj) teško može konkurirati jeftinoj proizvodnji Kine. Zaposlenici Volkswagena u Njemačkoj imaju veće prosječne plate i od ostalih radnika u državi.
Sindikati automobilske industrije Njemačke su jaki, pa će Volkswagen imati probleme s provođenjem svojih planova. Ali postoji mogućnost da su ti planovi postavljeni toliko oštro samo da bi se ostavio veći prostor za pregovore, piše Index.
(Vijesti.ba)