Makedonski slavuj je otišao prerano, sa svega 26 godina, no njegova skromnost, humanost i muzička ostavština zauvijek će se pamtiti.
Karijeru pop pjevača Toše je počeo s 15 godina, na festivalu “Makfest”. Godinu kasnije počinje saradnju s Grigorom Koprevom, a pjesme “Usne na usnama” i “Sunce u tvojoj zlatnoj kosi” otvaraju mu vrata makedonske muzičke scene.
U 1999. godini izdao je prvi album “Negdje u noći” i održao prvi samostalni koncert. Nizali su se uspjesi te pobjeda na međunarodnom muzičkom festivalu “Slavjanski bazar” u Bjelorusiji, 2000. godine.
Muzički kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. Jedini je inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit “Srce nije kamen”.
Posljednjih godina života je trijumfirao na brojnim festivalima u državama bivše Jugoslavije. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj muzici posvetio je album “Božilak” (duga), na kojem je najdojmljivija izvedba pjesme “Zajdi, zajdi, jasno sonce”.
Godine 2003., dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma “This world”, snimljena 2004. godine, postala je UNICEF-ova himna.
Posljednji album na kojem radio bio je “Igra bez granica”, a poslije njegove smrti objavljena su još tri albuma s njegovim pjesmama: “The Hardest Thing”, “So ljubav ot Toše” na engleskom jeziku te “Još uvijek sanjam da smo zajedno”.
Nažalost, briljantnu karijeru mu je prekinula saobraćajna nesreća na autoputu Zagreb – Beograd, kod Nove Gradiške, 16. oktobra 2007. godine, u kojoj je izgubio život.
Pjevač je spavao u džipu koji je vozio Georgij Georgijevski kada je udario u šleper koji se nalazio ispred njega. Toše je poginuo na mjestu nesreće, a njegovi saputnici Georgijevski i menadžerka Ljiljana Petrović su povrijeđeni.
(VIJESTI.BA)