Dokumentarni film “Velika ja” iranske režiserke Atiye Zare Arandi, koji govori o iranskoj djevojčici koja se, nimalo svojom voljom, našla u središtu emotivne oluje, uslijed razvoda roditelja i buduće odluke za njeno starateljstvo, prikazan je u okviru Takmičarskog programa 7. AJB DOC Festivala u Sarajevu.
Autorica filma, koja je ujedno i tetka djevojčice Meline, u intervjuu za Fenu govorila je o samom procesu snimanja filma, Melininoj čežnji za domom i vlastitom porodicom, njenoj želji da predstavi svoj slučaj na sudu i na kraju da slijedi tetkine korake i postane filmska autorica.
Radnja filma smještena je u Isfahan, u Iran, i prati djevojčicu Melinu koja od razvoda roditelja živi s bakom i djedom. Ona želi živjeti s majkom, ali to nije moguće jer su protiv toga i njen otac i očuh. Osim toga, Melinina majka se trudi održati ravnotežu između svog odnosa s novim suprugom i održavanja veze s kćerkom i zbog toga i dvije godine nakon što se ponovo udala i odselila u Teheran kako bi živjela sa novim mužem i njegovom djecom, nije u situaciji da Melinu povede u svoj novi dom.
Proslavljajući svoj 9. rođendan, Melina je konačno dovoljno stara da prema iranskom zakonu iznese svoj slučaj starateljstva pred sud. S obzirom da je zakon na njenoj strani, nada se da će moći sama odabrati svog staratelja.
U razgovoru za Fenu, autorica filma je prije svega govorila o najvećim poteškoćama u snimanju jednog ovakvog, prije svega, intimnog filma o porodičnom problemu, naglasivši da joj je to i najteže bilo emotivno podnositi upravo zbog ljubavi prema svojoj nećakinji.
– Prije svega, želim reći, nikada nemojte raditi film o svojoj porodici jer je to užasno, jer smo svi u porodici prošli kroz teške trenutke. Moji roditelji, i najdraža osoba u mom životu, Melina, i ja kao njena tetka, ali i iza kamere, svi smo plakali i grlili je, i bilo nam je zaista teško – rekla je Arandi.
Što se tiče tehničkog aspekta, navodi da je bila sama u pravljenju ovog filma.
– Snimala sam i video i zvuk, odvojeno ali u isto vrijeme jer nisam mogla dovesti nekoga ko je stranac u našu kuću da mi pomogne sa svim. Željela sam da se moja porodica osjeća ugodno i opušteno, a cijeli proces snimanja trajao je dvije godine – rekla je.
Upitana za reakciju porodice nakon što su pogledali film rekla je da su ga gledali svi zajedno i da se film posebno svidio njenim roditeljima jer su oni zapravo heroji filma i heroji Melininog života.
– Melina je nakon što je pogledala film rekla: ‘Stvarno sam prelijepa glumica’. Moja sestra je plakala, a nakon nekog vremena, promijenila je i stav oko toga šta učiniti za Melinu. Otkako je pogledala film, promijenila je svoj stav, i zbog toga sam jako sretna. Trebala je to vidjeti iz Melinine perspektive, a sada moja sestra, Atefet, pokušava dovesti Melinu da živi s njom u njenoj kući – navela je autorica Arandi.
Na molbu da nam pomogne kako bi bolje razumjeli iranski zakon o starateljstvu, autorica je pojasnila da djevojčice u Iranu imaju pravo da se pojave pred sudom nakon navršene devete godine života, “jer u islamu imamo pravilo da djevojčice sa devet godina postaju zrele i mogu se udati, roditi djecu, pa tako mogu odlučivati o svom starateljstvu u slučaju razvoda roditelja i s kim žele živjeti.“
Dodala je da se dječaci s druge strane, po zakonu u Iranu, smatraju zrelim s navršenih 15 godina.
Govoreći o socijalnom i pravnom aspektu ko su ti koji bi trebali biti od pomoći djevojčici da razumije sudski proces i posljedice kako bi izabrala ono što je najbolje za nju, navela je da se sud trudi uvjeriti i osigurati da je dijete dovoljno zrelo da razumije šta se događa, “a dodjeljuje joj se i terapeut koji razgovara s njom kako bi joj pomogao da nađe najbolji način da odluči gdje želi živjeti i zašto“.
Na kraju, Arandi je govorila o samim razlozima zašto se odlučila snimiti ovaj film, istakavši da su u školi nedavno pitali Melinu šta želi biti kad poraste, a ona je rekla da želi biti rediteljica kao njena tetka.
– Mislim da je ovaj film bio zaista dobar početak da pomognem Melini da pronađe svoj put. Dala sam joj mobilni telefon i rekla joj da može vježbati snimanje filmova. Pitala me kako, a ja sam rekla da može vježbati pričajući svoju priču. Nakon šest mjeseci, pogledala sam videozapise koje je snimila i shvatila da je to za Melinu bio važan materijal, za njen um i njeno unutarnje stanje. Melina je glavna protagonistica, ali i sama inspiracija za ovaj film – rekla je autorica filma Atiye Zare Arandi na kraju razgovora za Fenu.
(Vijesti.ba / FENA)