Izloženo je 20 skulptura koje oslikavaju dio života ljudi koji se u neko daleko vrijeme sastaju ispred granapa.
Po riječima književnika Ahmeda Burića, granap je bilo mjesto susreta, zbog kupovine, nabavke, eglena, prebiranja svjetske politike, ‘cijepanja atoma“, ili jednostavno šuplje priče, „u kojoj je nama, koji živimo od priče i za priču, najvažnije da ta priča teče”.
Junaci Fikretove drame, kazao je Burić na otvorenju, skulpture, način kako im udahnjuje život, shvatiš da zapravo svi mi čekamo neku svoju epohu kojom ćemo biti transferirani u vječnost.
– U tom smislu je Libovac jedinstven umjetnik, meni najzanimljiviji od naših savremenih umjetnika, sretan što sam njegov savremenik, jer me povlači da razmišljam o tome što on radi, šta ja radim, šta mi skupa radimo. A hoćeš nećeš, glavni zadatak umjetnosti je da propituje, a glavni cilj umjetnosti je izraz. On je svoj izraz doveo do nekih visina, o kojima će nekada ljudi shvatiti da je to bilo jako visoko – istakao je Burić.
Za umjetnika Lipovca, radovi su klasika, jer, kako kaže „što mi je jeftiniji materijal, to mi je bolje, jer nemam zazora – to je papirna traka, molerska, i od nje pravim skulpture”.
– U vrijeme moje mladosti, mi smo se družili pred granapom, znalo se i ko se ženi, ko se udaje i ko se pobio, bio i kinu. Granap je bio mjesto sastanka, mjesto na kojem se izlazi u papučama…to su lijepe uspomene. Da li danas mlađa generacija živi granap ne znam, ali mi kada dođemo u neke godine, imamo potrebu da nešto kažemo o svome životu – rekao je Libovac.
Libovac ovom izložbom najavljuje i skori oprost od Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, jer odlazi u mirovinu.
Ali, očekivanja prisutnih na otvorenju izložbe su da će Libovac ostati vjeran sebi i svojoj umjetnosti, svojim likovima ispred granapa.
(Vijesti.ba / Fena)