Pet godina nakon filma „Hana, dul, sed…” (2009.), filmska autorica Brigitte Weich vraća se u Sjevernu Koreju kako bi četiri članice državne fudbalske reprezentacije pitala o promjenama u njihovom životu.
Kroz prijateljsku i dobronamjernu saradnju sa protagonisticima filma, autorica stvara djelo koje ne donosi samo priču o životu konkretnih profesionalnih sportistkinja u Sjevernoj Koreji, već propituje i slike koje ljudi kreiraju sami o sebi kako bi vlastiti život i svijet u kojem žive učinili smislenim.
Weich je u razgovoru za Fenu kazala da ned, tassot, yossot na koreanskom znači četiri, pet, šest, jer je film o fudbalerkama iz Sjeverne Koreje, koje su nekada bile među najboljim timovima svijeta.
– To je priča koja traje više od 20 godina, jer sam tamo snimila dva filma sa iste četiri protagonistice. Prvi put sam posjetila Pjongjang 2002. godine, jer sam željela znati više o Sjevernoj Koreji, vanzemaljskoj i veoma čudnoj državi – kazala je.
Weich kaže da se profesionalno ne bavi pravljenjem filmova, ali da jednostavno nije bila pripremljena na sve što je vidjela tamo, jer je drugačije od svega na svijetu.
– Rekli su mi da su njihove fudbalerke jako dobre. Htjela sam pogledati utakmicu, jer sam htjela vidjeti nešto normalno, iako me ženski fudbal ne zanima. Nakon toga sam rekla da bi neko trebao snimiti film o tome, jer mi je zvučalo interesantno, i evo me, dvadeset i nešto godina nakon predstavljam svoj drugi film – istakla je.
Također je navela da je za potrebe snimanja filma trebala niz dozvola te da je svako večer nadležnim predavala snimljen materijal na odobrenje.
Weich kaže da ni na koji način nije htjela ugroziti sigurnost protagonistice te da je ispoštovala sve procedure.
(Vijesti.ba / Fena)