Hemingway je bio cijenjeni pisac romana koji je najveću popularnost stekao zahvaljujući djelu “Starac i more”.
Ernest je odrastao u velikoj porodici, pa je tako imao jednog brata i četiri sestre. Ime je dobio po ujaku Milleru i djedu Ernestu. Odrastao je u naselju za koje je uvijek govorio kako je mirno mjesto u kojem je živjelo najviše protestanata.
Koliko god Oak Park bio blizu velikog grada, za razliku od Chicaga uvijek je njegovao konzervativan i zatvoren način života, pa je i Ernestovo djetinjstvo prošlo u znaku strogog odgoja prožetog vjerskim načelima.
Slobodno vrijeme je najviše provodio u lovu sa ocem i kod gospođe Grace koja ga je učila muzici. S vremenom se pokazalo kako nema previše talenta za istu. U Oak Parku je završio osnovnu i srednju školu, a za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja radio je za “Trapeze” novine gdje je pisao humoristične članke.
Nakon srednje škole nije upisao fakultet, već se posvetio novinarstvu. Bavio se i sportom i lovom. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac. S navršenih osamnaest godina želio je ići u vojsku, ali nije primljen jer je slabije vidio na lijevo oko.
Zahvaljujući Crvenom križu Ernest se pridružio dragovoljcima i postao je vozač hitnog vozila. Sa Crvenim križom je bio do 1918. godine kada je ranjen dok je dijelio vojnicima cigarete. Godine 1919. se vratio u Oak Park i unatoč pritisku roditelja nije htio studirati nego se 1920. godine preselio u Chicago i zaposlio u novinama “Toronto Star Weekly”.
U to je vrijeme upoznao Hadley Richardson s kojom se vjenčao 1921. godine i ubrzo otišao za Pariz gdje je radio kao dopisnik. Godine 1927. iz Pariza se vratio u SAD te nakratko živio na Floridi.
Sudjelovao je kao ratni izvještač u španskom građanskom ratu, a 1939. godine otišao je živjeti na Kubu, gdje je živio među ribarima, pišući i pecajući. Njegov život bio je buran, a pred kraj života počeo je pokazivati simptome manične depresivne psihoze. Godine 1961. izvršio je samoubiostvo lovačkom puškom u Sun Valleyju u Idahu.
Hemingway je svoja djela pisao prema vlastitim iskustvima koja je imao kao ribar, lovac i zaljubljenik u borbe bikova. Njegove pustolovine koje je doživljavao dovodile su ga nekoliko puta u bliske susrete sa smrću: u španjolskom građanskom ratu kada je u njegovoj sobi eksplodirala bomba; u 2. svjetskom ratu ratu kada ga je udario taksi i 1954. kada se dva puta avionom srušio u Africi.
Usprkos velikom broju fascinantih i pomalo filmskih detalja iz njegova života, i dalje postoji velik broj stvari koje su široj javnosti nepoznate. Donosimo popis nekoliko najzanimljivijih i najbizarnijih.
1. Znao se napiti i zaspati s medvjedom
U periodu dok je živio u Montani, Hemingway je navodno živio s medvjedom s kojim se je provodio puno vremena. Bili su dobri prijatelji, a znalo se dogoditi da se ovaj pisac napije i zaspe pored medvjeda.
2. F. Scott Fitzgerald tražio je utjehu od njega zbog vlastitih nesigurnosti
Dok je živio u Parizu tokom 20-ih godina prošlog stoljeća, dosta vremena je provodio s autorom “Velikog Gatsbya”. Zbog ženinih komentara vezanih za veličinu njegova penisa, Fitzgerald se obratio za utjehu Hemingwayu. On ga je odveo u WC kako bi ga sam pogledao, nakon čega mu je rekao kako je s njim sve OK i kako bi trebao otići u Louvre, pogledati muške skulpture i uvjeriti se što zapravo znači mali penis.
3. Smatrao je kako je najbolje potrošiti sav novac na šampanjac
Jednom prilikom se nalazio s većim društvom na večeri, i dosta se razljutio kad su svi odlučili otići iz restorana, a na stolu je ostala gotovo puna boca šampanjca. Svima je naredio da moraju ostati dok se to ne popije, i tad je rekao kako ne postoji bolji način za potrošiti novac od kupovanja šampanjca.
4. KGB ga je regrutirao da bude njihov špijun
Univerzitet Yale izdao je publikaciju “The Rise and Fall of the KGB in America” u kojoj se navodi da je ruska obavještajna agencija surađivala s Hemingwayem za vrijeme Staljinove vladavine. Prema dokumentima iz te publikacije, njegovo kodno ime je navodno bilo Argo. Rusi su ga regrutirali 1941., a on je bio voljan surađivati, iako im nikad nije pružio ništa korisno.
5. FBI je vršio nadzor nad Hemingwayem
Autor njegove biografije i bliski prijatelj, A.E. Hotchner, tvrdio je da je posljednje godine svog života ovaj pisac proveo paranoičan i uvjeren da ga prati FBI. Hotchner je smatrao da je ovaj potpuno poludio jer je konstantno tvrdio da mu netko prisluškuje telefonske razgovore i čita poštu. Ispostavilo se da je to sve bila istina kad je godinama kasnije FBI objavio spis u kojem je potvrđeno da je Hemingway, po naredbi J. Edgara Hoovera, stavljen na listu za praćenje tokom 40-ih godina.
6. James Joyce je često upadao u svađe u barovima, a Hemingway bi onda premlatio njegove suparnike
Jednom je za magazin TIME izjavio: “Često smo znali skupa izaći na piće, i gotovo svaki put James bi se s nekim posvađao ili potukao. Uvijek je bio prepijan da to sam riješi, pa bi ja morao uskočiti i prebiti nekoga”.
7. Tvrdio je da su njegove vjeđe jako tanke i da se zato svakog dana budi u zoru
“Vidio sam svaki izlazak sunca u svom životu. To je pola stoljeća zora. Čim se probudim moj um počne sastavljati rečenice, i moram ih se nekako riješiti; ili ih zapišem ili ih ispričam”, rekao je Hemingway u jednom intervjuu.
8. Na zidu je držao veliki karton na kojeg je svaki dan bilježio broj napisanih riječi
Kako ne bi sam sebe zavaravao, Hemingway je na zidu u svojoj kući objesio veliki komad kartona na kojem je vodio dnevnu statistiku. Ti brojevi su varirali, od 450 do 1250 riječi dnevno. Više brojke su označavale one dane kad bi se potrudio više kako bi cijeli idući dan mogao provesti u ribolovu.
9. Kraj knjige “Zbogom oružje” prerađivan je 39 puta
Hemingway je jednom novinaru priznao kako je “Zbogom oružje”, jedno od njegovih najpoznatijih djela, mijenjao čak 39 puta. Kako je sam rekao, problem nije bio u sadržaju, već u rečeničnim konstrukcijama koje ga nikako nisu zadovoljavale.
Ernest je bio pisac koji je svojim djelima uvelike utjecao na druge američke autore. Njegova djela u kojima je iznosio najviše iskustva iz stvarnog života, smatraju se klasičnom literaturom, a u kojima je iznio i nekoliko bliskih kontakata sa smrću kao kada ga je ranila bomba dok je pomagao talijanskim vojnicima.
Kada je tek počeo pisati u svojim je djelima mnogo pažnje posvetio likovima koji se bore za moral, a opet s druge strane ne poštuju ničije emocije osim vlastitih. Drugi likovi su bili oni ljudi jednostavnih emocija i karaktera. Do 30-ih godina više se bavio bespomoćnim likovima, a nakon toga se orijentirao na socijalne probleme. Tako je u djelu “Peta kolona” govorio o ekonomskoj nepravdi.
Prvo poznatije književno djelo bila mu je prozna zbirka “U naše doba”, iz 1925. godine, a već sljedeće godine objavljeni su mu romani “Proljetne bujice” i “Sunce se ponovno rađa”. Godine 1927. slijedila je zbirka pripovjedaka “Muškarci bez žena”, a 1929. roman “Zbogom oružje”.
Napisao je i niz novela i pripovijetki, među kojima je najpoznatija zbirka “Snjegovi Kilimandžara”. Veliku popularnost stekao je romanom “Imati i nemati” (1937.), a još veći uspjeh priskrbio mu je roman s tematikom španskog građanskog rata “Komu zvono zvoni” (1940.).
Poslije Drugog svjetskog rata objavljena su mu dva romana, “Preko rijeke i među drveće” (1950.) i “Starac i more” (1952.). Za kratki roman “Starac i more” dobio je Nobelovu nagradu za književnost, 1954. godine.
(Vijesti.ba)