Dok su fudbalski navijači ulazili i izlazili iz gradova širom zemlje za Euro 2024, otkrili su da vozovi nisu tako dobri kao što su mislili. Jedna grupa navijača je čak rekla da su usluge bile bolje kada je Rusija bila domaćin Svjetskog prvenstva.
Obožavatelji su pohvalili “senzacionalne” ponude za cijene koje su, za vlasnike ulaznica, uključivale snižena ili čak besplatna lokalna putovanja.
No Thomas Concannon iz Udruženja navijača požalio se: “Bili smo u stalnom kontaktu s navijačima koji su imali problema.”
On vjeruje da je iznenađenje situacijom dijelom proizašlo iz “unaprijed zamišljene reputacije Njemačke da vozovi voze na vrijeme”.
Lindsey i Darren Ramskill iz Goolea u istočnom Yorkshireu otišli su na šest od sedam utakmica Engleske i iskusili prepune vozove, usluge zaustavljanja i pokretanja i lošu komunikaciju.
„Više ne kukam zbog britanskih vozova“, rekla je Lindzi. “Naši su bolji.”
Drugi fudbalski navijač iz s Holandije, koji mnogo putuje zbog svog rada kao motivacioni govornik, bio je manje šokiran.
“Ako mogu, sada pokušavam izbjeći Njemačku jer uvijek ima problema”, rekla je Wiebe Wakker.
Nakon polufinala Engleske i Holandije, njegovo odloženo putovanje iz Dortmunda uključivalo je “nepodnošljivo vruću” kočiju bez funkcionalne klime.
„Svi su se znojili“, rekao je. Bilo je tako “užasno” da je sišao i uzeo taksi do kraja puta sa nekim navijačima Engleske.
U Njemačkoj već godinama postoji ogorčenje prema nacionalnom željezničkom operateru Deutsche Bahn. Samo 64% dugolinijski vozova je saobraćalo na vrijeme 2023. To je u poređenju sa opadajućim nivoom tačnosti u Velikoj Britaniji od 67,8% vozova koji stižu po rasporedu u godini do marta 2023. godine.
U Njemačkoj se često čuju pozivi za očajnički potrebnim investicijama kao dio šire debate o tome kako podstaći ekonomiju koja je zastarjela. Njemačka transportna lobi grupa Allianz pro Schiene uporedila je potrošnju po osobi na željezničku infrastrukturu u 14 evropskih zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku, Španiju i Italiju. Utvrđeno je da je Njemačka bila 10. prošle godine sa 115 eura po osobi, dok je Velika Britanija bila šesta, a Luksemburg je na vrhu grupe sa 512 eura po glavi.
Najveća evropska ekonomija godinama se prilično javno borila kako da se modernizuje. Analitičari ne krive samo nedostatak investicija, već i neuspjeh u digitalizaciji ekonomije u kombinaciji s dosadnom birokratijom. Pravila i papirologija mogu oduzeti dragocjeno vrijeme i preduzećima i ljudima.
Jedan primjer, u Berlinu, je da ste po zakonu obavezni da zakažete lični termin za registraciju nove kućne adrese u roku od dvije sedmice. Ali sretno u nabavci jednog.
Web stranica lokalne samouprave ne nudi uopće dostupne termine u srijedu, sve do sredine septembra. I u privatnom i u javnom sektoru godinama je bilo nedovoljno ulaganja, kaže profesor Hubertus Bardt sa njemačkog ekonomskog instituta (IW).
Željeznice su podvrgnute “tu i tamo” pristupu popravkama, kaže on, što “uzrokuje kašnjenja i ne rješava probleme”. Sada se kreću veći radovi, kao što je petomjesečna mega-obnova na liniji Frankfurt-Mannheim.
Ali profesor Bardt vjeruje da je neophodan “ogromni program” šire potrošnje koji daleko prevazilazi godišnje budžete koji mogu izazvati političku agoniju za njemačku vladajuću koaliciju.
„Imamo hiljade mostova koji moraju biti renovirani ili ponovo izgrađeni“, kaže on. Problem je prvenstveno u zapadnoj Njemačkoj koja škripi pod infrastrukturom izgrađenom šezdesetih i sedamdesetih godina, dok je istočna doživjela nove investicije nakon rušenja Berlinskog zida 1989. godine.
Opći pogled na Njemačku je zabrinjavajući, budući da je prognoze ekonomskog rasta i dalje stavljaju na dno u poređenju sa drugim velikim ekonomijama G7. Prema Međunarodnom monetarnom fondu i Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), predviđa se da će ove godine porasti za samo 0,2 posto.
Efikasnost, industrija bez premca i tačnost su oznake koje su se tvrdoglavo držale reputacije Njemačke u inozemstvu, ali su se izgubile kod kuće.
(Vijesti.ba)