Na tom području na dužini od dva kilometra nalazi se 47 izvora ljekovitih voda.
„Kožna voda“, „Mali Guber“, „Sinus voda“, „Ljepotica“ … izvori su koje su prije agresije na BIH posjećivale desetine hiljada turista godišnje. Banjski turizam u Srebrenici je osamdesetih godina prošlog vijeka bio na svom vrhuncu. Guber je ujedno i vazdušna banja.
Ove vode izvozila je, još krajem 19. stoljeća Austrougarska u zemlje Evrope i Afrike. Zapisi kazuju da je do 1908. godine flaširano i izvezeno više od dva miliona litara Guber vode, a neke su pronađene i u Kini.
Voda „Ljepotica“ najkorisnija je za borbu protiv anemije. Upotreba u dužini od 28 dana, korisnija je od bilo kakve terapije. Za tih 28 dana korištenja „Ljepotice“ čovjek dobije skoro dva miliona crvenih krvnih zrnaca.
„Kožna voda“ je prva kada se izlazi iz Srebrenice na ovom šetalištu, ona služi za zarastanje rana. Mnogo je koristila u toku rata jer je bilo mnogo ranjenika od granta, gelera i metaka. Njihove rane su brže zarastale.
„Sinus voda“ dokazano liječi upalu sinusa, a na kraju šetališta je poznata ljekovita voda, možda i najpoznatija – Crni Guber. Ranije se koristila i konzumirala za popravljanje krvne slike, međutim ima dosta više željeza nego „Ljepotica“.
„Očna voda“, ne može popraviti dioptriju, međutim pomaže kod liječenja konjunktivitisa, suzenja očiju itd…
Cijelu priču o biseru Srebrenice pogledajte u video prilogu ispod …
(Vijesti.ba)