U sklopu manifestacije “Odbrana Bosne i Hercegovine Igman 2024 – Od Dana nezavisnosti do Dana državnosti” u Centru za kulturu Mostar večeras je otvorena izložba “Midhad Hujdur Hujka – Heroj oslobodilačkog rata”.
Izložba “Midhad Hujdur Hujka – Heroj oslobodilačkog rata” je posvećena životu i djelu, komandanta Prve mostarske brigade i priređena je povodom godišnjice njegove pogibije.
Delegacija Memorijalnog centra Sarajevo predvođena direktorom Ahmedom Kulanićem obišla je spomen obilježja u USRC “Midhad Hujdur Hujka” u Sjevernom logoru.
Jedan od svjedoka tog vremena, ratni komandant Esad Humo, koji je u vrijeme deblokade bio Hujkin zamjenik podsjetio je na to da je tada Mostar bio u opsadi, u potpunom okruženju, bez hrane i vode …
Jednostavno nismo imali drugog izbora nego da krenemo u pravcu proboja iz okruženja i spajanjem sa slobodnom teritorijom na sjeveru…. Za planiranje operacije su zaduženi vrsni oficiri Miralem Jugo, Dragan Malkoč i Šerif Špago -rekao je Humo.
– Onakav kakav jeste, Mito uzima učešće i mimo svih vojničkih pravila kao komandant brigade učestvuje u direktnim borbama, gdje nažalost gubi život i vječno ulazi u legendu Mostara i BiH – dodao je Humo.
Ratni komandant, Šerif Špago napomenuo je da operacija deblokade Mostara, oslobađanja Sjevernog logora, Raštana i bjelopoljske kotline bila izuzetno uspješna koju su izvodile 41. motorizovana brigada i druge jedinice Četvrtog korpusa koje su u kao što je bataljon Šargan, bataljon Nevesinje i druge.
– Večeras ste čuli naše legendarne komandante. Ovo njihovo svjedočenje mi arhiviramo. U našoj videoarhivi čuvamo i svjedočenje našeg generala i heroja, Hujke, našeg Arifa Pašalića i svih mnogih boraca koje žemo u narednom periodu predstavljati ovakvim manifestacijama i na taj način ispisivati historiju našeg grada – rekao je Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara i predsjednik mostarskog ratnog Predsjedništva.
Midhad Hujdur – Hujka, heroj grada na Neretvi, rođen je u Mostaru i odrastao u mahali Luka. Aprila 1992. postaje simbolom otpora i snage Mostaraca. Formiranjem Armije Republike Bosne i Hercegovine postaje komandant bataljona Prve mostarske brigade koja će nakon njegove pogibije postati 41. slavna brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine. Bio je jedan od najvećih heroja odbrane Mostara. Poginuo je 30. juna 1993. godine u borbama za deblokadu Mostara. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.
Na mjestu gdje je poginuo podignuta je spomen ploča, a njegovo ime nosi i sportska dvorana u Mostaru. Iza njega ostale su supruga Ramiza i tri kćerke: Elvina, Edita i Enita.
Njegovi saborci i prijatelji sa sjetom opisuju da je bio pravi drug, izuzetan komšija, hrabar, previše pošten, u duši dobar čovjek koji se ničega nije bojao. Uvijek je bio na strani slabijih i još kao dijete se nametao kao vođa.
(Vijesti.ba)