Čak više od milijardu ljudi pati od migrene, od kojih samo u Austriji jedan milion.
Pacijenti s migrenom danas često mogu biti liječeni visokoefikasnim terapijama, a ipak, oko 50 posto njih nikada nije potražilo medicinsku pomoć.
Nedavno objavljeni zdravstveni vodič “Glavobolja. Pravilno identifikovati i ciljano liječiti” Medicinskog univerziteta u Beču pruža sveobuhvatan i naučno utemeljen pregled o ovoj bolesti kao i širok spektar liječenja migrene i drugih oblika glavobolja.
Glavobolje se često i dalje bagatelizuju kao subjektivni problem ili čak stanje dobrobiti, iako je glavobolja, nakon moždanog udara i demencije, treći najčešći razlog gubitka zdravlja. Osobe s migrenom i dalje se suočavaju s mitovima poput “migrenska ličnost” (orijentisanosti na postignuća, ambicije, perfekcionizam, opsesivnosti) ili uvjerenjem da se ionako ništa ne može učiniti.
“Ovakve predstave ne samo da su pogrešne, već su i odgovorne za to što se glavobolje često dijagnostikuju s velikim zakašnjenjem i ne liječe efikasno”, ističu sa Klinike za neurologiju Medicinskog univerziteta u Beču. Jasni biološki uzroci posebno kod migrene su sada naučno potvrđeni. Mehanizmi bolesti su definisani i razvijene su ciljane visokoefikasne terapije.
Naučnoj provjeri podvrgnuti su i mnogi faktori koji se smatraju okidačima za napade glavobolje. “Okidači migrene su vrlo individualni i ne mogu se generalizovati”, ističu neurolozi. Tako je jedno istraživanje u kojem je učestvovalo ovaj univerzitet pokazalo da određeni vremenski uslovi povećavaju i smanjuju rizik od migrene.
“Zahvaljujući značajnim napretcima, danas možemo poboljšati kvalitet života pacijenata s migrenom u većini slučajeva”, ohrabruju stručnjaci za glavobolje.
Za pacijente s migrenom danas postoje raznovrsne mogućnosti liječenja koje se primjenjuju prema individualnim potrebama. Cilj liječenja je da se akutni napad smiri u roku od dva sata, a da se kod čestih napada broj dnevnih migrena smanji za najmanje 50 posto. Potrebno je i aktivno učešće pacijenata.
To uključuje dovoljno unosa tečnosti, redovne obroke i dovoljno sna, kao i aerobne vježbe ili tehnike opuštanja. Važno je da se pacijenti aktivno uključe i ne oslanjaju samo na pasivne terapije poput akupunkture, lijekova ili drugih mjera. Posebni pristupi su potrebni kod djece i adolescenata, trudnica i osoba starijih od 60 godina.
(Vijesti.ba)