Prije nego pročitam šta sam pripremio, želim se zahvaliti onima koji su danas sa nama, a koji ne moraju biti ovdje.
To je solidarnost država, vjera, etničkih grupa i zajednica i upravo to tako i funkcionira. Hvala vam najljepša, započeo je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić svoj govor u Generalnoj skupštini UN-a.
– Kada smo izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995., niko nam nije vjerovao. Naše priče su bile tako užasavajuće, tako nezamislive da su svi izabrali ne vjeruju. Da horor bude još gori, najstrašnije u cijelom sukobu jeste da su posmrtni ostaci žrtava tako temeljito uništeni. Iznova su ekshumirani i ukopani na više od 2.900 kilometara kvadratnih. Te pojedinačne masovne grobnice često su sadržavale samo jednu kost ili fragment jedne kosti žrtve – prisjetio se Suljagić.
Naglasio je koliko je teško bilo dokazati da se u Srebrenici desio genocid.
– U proteklih 29 godina morali smo ponovo dokazati svaki detalj našeg iskušenja. No, to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama. Srebrenica je bila i ostala mjesto za korištenje vodećih metoda DNK identifikacije u cilju dokazivanja genocida. Pomoglo nam je to što su počinitelji dokumentirali svoja djela, uvjereni da neće biti kažnjeni – rekao je Suljagić.
Dodao je kako se zna “ko je povukao obarač i gdje, ko je upravljao teškom mehanizacijom i kada, gdje je došlo gorivo potrebno za prijevoz žrtava do mjesta ubistva i naknadnog prijevoza posmrtnih ostataka.”
– Majke su prelazile stotine kilometara da bi pred sudovima, u stranim država i na stranim jezicima, svjedočile o ubistvu njihove djece. Sinovi su svjedočili tome da ih je otac posljednji put potapšao po ramenu, suočivši se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva. Predugo je izgledalo kao da se svađamo da dokažemo našu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopće postoje, da ih volimo i da su nas voljeli – rekao je Suljagić.
“Sjetiti se i odati počast Srebrenici danas, za nas to mnogo znači. Treba uvažiti sve to putovanje koje smo morali preći da bismo se mogli sjetiti naše boli. Borba se nastavlja čak i danas, borimo se da očuvamo našu priču. Da Srebrenica ne bude samo dio margina historije.
Prije 29 godina sam stao ispred Ratka Mladića koji je bio siguran da neću preživjeti. Danas imamo Memorijalni centar u Srebrenici, ja sam njegov direktor, a zločinac Mladić je u zatvorskoj ćeliji i on će morati da se sjeća horora koji je počinio sa svojim saborcima.
Mi preživjeli idemo dalje, osnovali smo porodice, obnovili zajednice i njegujemo ih”, kazao je Suljagić.
“Počinitelji, s druge strane, su zarobljeni u prošlosti, oni su okovani mržnjom, govore da je genocid čin oslobađanja… Mi podučavamo našu djecu o važnosti sjećanja ali i oprosta da u zajednici koja preživljava oni moraju birati riječi i suzdržati se od teških.
Nikada nismo odustali od borbe, bez obzira na izglede. ‘95 niko nije vjerovao da imamo šansu, ali danas smo tu, obraćamo se UN-u i cijelome svijetu. Usvajamo rezoluciju o sjećanju na genocid.
Naše prisustvo ovdje je dokaz rada generacija prethodne tri decenije. Veliki broj preživjelih ‘95 nisu doživjeli ovaj trenutak, i danas ovdje treba da osiguramo da buduće generacije imaju za šta da se bore – za slobodu i čovječnost”, poručio je Suljagić u svome govoru.
Pozvao je sve da posjete Srebrenicu, pa i oni koji negiraju genocid.
“Budite s nama u našoj borbi za pravdu”, poručio je Suljagić.
(Vijesti.ba)