Iako tehnološki napredak uvijek dovodi do promijene u prirodi ratovanja, baš kao što su ratovi potaknuli pojavu modernih tehnoloških inovacija, ono po čemu se ova nova era ratovanja bespilotnim letjelicama razlikuje u odnosu na prijašnje vojne inovacije jeste da može dovesti do promijene u ravnoteži snaga.
U slučaju ovih dronova, vojska koja ima prednost neće nužno biti vojska koja posjeduje najnaprednije ili najmoćnije oružje, već će to biti vojska koja posjeduje to novo oružje u velikim količinama i može ga brzo proizvesti i zamijeniti.
Ukrajinske snage čak prilagođavaju komercijalne trkaće bespilotne letjelice, koje koštaju samo 400 dolara, za napad na ruske snage.
Ti se dronovi ne mogu natjecati po svojoj preciznosti ili snazi s borbenim avionima, pa čak ni s naprednim vojnim dronovima poput najpoznatijeg američkog drona MQ-9 Reaper, koji košta oko 32 miliona dolara. Ali u tome i jeste poenta: ne trebaju se natjecati s tim letjelicama. Na primjer, ako se jedan od njih izgubi, to neće predstavljati stvarni problem. Ovi dronovi bi mogli predstavljati neku vrstu ravnoteže snaga za slabije strane koje pate od nedostatka vojnih zaliha, što je i rezultat ovih nastojanja.
Ovaj trend, naravno, predstavlja izuzetno opasnu vijest za američku vojsku, koja se dugo oslanjala na svoju apsolutnu tehnološku nadmoć. Kao odgovor na ovu situaciju, Pentagon je usvojio pristup “ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se”. Stoga je pokrenuo strateški plan pod nazivom “Replicator” za proizvodnju hiljada jeftinih, zamjenjivih ili “potrošnih” dronova prema Pentagonovoj terminologiji, a sve u iščekivanju bilo kakvog sukoba s Kinom.
Pristalice ove inicijative ne vide to samo kao novi napor u naoružavanju, već kao temeljnu promjenu u načinu na koji američka vojska razmišlja o budućim ratovima i priprema se za njih.
No čak i najvjernije pristalice ove inicijative priznaju da će postizanje ovog cilja zahtijevati potpunu promjenu u načinu razmišljanja jedne od najukorijenjenijih birokratija unutar američke vlade, a stvari dodatno komplicira to što bi se ta promjena trebala dogoditi izrazito brzo.
U avgustu 2023. godine, zamjenica američkog ministra odbrane Kathleen Hicks najavila je početak rada na projektu ”Replicator”, s ciljem lansiranja ”autonomnih sistema” u razmjerima od nekoliko hiljada na terenu, i na više područja, u narednih 18 do 24 mjeseca.
Kao što je Hicks tada izjavila: “Cilj ovog projekta je da nam pomogne u borbi protiv najveće prednosti Kine, a to je njena brojnost i gustoća.”
“Ne znamo tačno kako će ove bespilotne letjelice djelovati, ali će vjerojatno formirati organizirane rojeve kako bi se suprotstavile kineskoj superiornosti u broju i blizini budućeg bojnog polja”.
Hicks je istaknula da će trošak projekta doseći milijardu dolara, a bit će ravnomjerno raspoređeni na 2024. i 2025. fiskalnu godinu.
Naziv “replika” ukazuje na to da se Pentagon nada da se procedure koje se koriste u programu mogu brzo “kopirati” u različitim odjelima Ministarstva.
Osim toga, jedna od lekcija koju je američka vojno-obavještajna jedinica naučila iz razgovora s ukrajinskim operaterima bespilotnih letjelica jeste da borba s modernim bespilotnim letjelicama ne samo da zahtijeva veliki broj jedinica, već se te jedinice moraju prilagoditi okruženju koje se brzo mijenja, prenosi Aljazzera.
Također, očekuje se da će lansiranje rojeva dronova ove veličine ubrzati postupak usvajanja umjetne inteligencije u američkoj vojsci.
Paul Scharre, bivši dužnosnik u Ministarstvu odbrane SAD-a, potvrđuje: ”Jedini način da uspješno upravljate hiljadama bespilotnih letjelica jeste da imate određeni stepen autonomije u njima. Ako imate hiljade sistema, tada vam trebaju hiljade operatera da upravljaju istima, što je ogroman ljudski trošak za vojsku.”
Poteškoće usložnjava i činjenica da sektor komercijalnih bespilotnih letjelica u SAD-u zaostaje u odnosu na kineske kompanije, od kojih je najpoznatija DJI. Ova kompanija dominira tržištem tehnologija koje se mogu prilagoditi za dvostruku upotrebu.
Ukrajinske snage poznate su po korištenju ovih gotovih letjelica u vojne svrhe, budući da Kijev sada kupuje oko 60 posto svjetske ponude poznatih kvadrokoptera “Mavic” koje proizvodi ova kineska kompanija. Ali to, naravno, nije opcija za SAD jer je Kina očekivani neprijatelj.
(Vijesti.ba)