Pedijatar hematoonkolog na Klinici za dječje bolesti SKB-a Mostar dr. Borko Rajič kaže kako nažalost, i pedijatrija se danas suočava s porastom broja malignih bolesti.
Ističe kako su najčešće dijagnoze malignih bolesti kod djece – leukemije (posebno akutna limfatična), potom limfom i tumor mozga, a slijede solidni tumori – najčešće bubrega.
– Obično bi jednom mjesečno imali po jedno oboljelo dijete, ali prošle godine se slika promijenila. U Klinici za dječje bolesti SKB-a Mostar u kojoj gravitiraju četiri kantona (ZHK, HNK, Kanton 10 i SBK) na područja Federacije BiH, u 2023. godini registrirano je čak 20-ero oboljele djece od malignih oboljenja – istaknuo je za Fenu dr. Rajič.
Ne znam, kaže on, je li korona razlog tomu ili se nije pratilo zdravlje djece ili je screening bolji ili se pak ljudi osvješteniji i dolaze na kontrole jer je ponovno dostupniji zdravstveni sistem, no rast broj oboljenja primijete i kolege u Sarajevu, ali i u susjednoj Hrvatskoj u Zagrebu.
Riječ je dobi djece od 1 do 18 godina za koji doktori ne znaju šta su okidači osim što, veli dr. Rajič, imaju lošu sreću.
– Iako mnoga istraživanja ukazuju da morate imati neku genetsku predispoziciju, hromosomske promjene, biti imunodeficijentni bolesnici, kao i da su zračenje, hemijski spojevi – benzenski spojevi i definitivno zagađenje glavni faktori rizika od tumora, kod djece ispada da imaju samo lošu sreću – ocjenjuje dr. Rajič.
Neki od simptoma leukemija su: opća slabost, blijedilo, krvarenja po koži, iz nosa ili desni, povišena temperatura, bolovi u kostima i zglobovima.
Dr. Rajič napominje kako su velike razlike oboljelih u starijoj i mlađoj dobi.
Po njegovim riječima, pedijatrijske maligne bolesti imaju puno bolje preživljenje, čak do 60 posto kod najtežih oblika, a neki oblici limfoma imaju i preko 90 posto preživljenje, dok kod odraslih najbolji oblici tumora imaju preživljenje 60 posto.
– Što se tiče liječenja, ono je i kod djece hemoterapijom prilično slično kao i kod odraslih, a nešto je jača i agresivnija. Međutim, postotak izlječenja znatno je veći kod djece jer su djeca manje opterećena dodatnim dijagnozama i onda imaju mogućnost veći broj hemoterapeutika – navodi dr. Rajič.
Dodaje međutim kako sama dijagnoza i promjene u svakodnevnom životu zbog novonastale situacije predstavljaju značajan stresor za samo dijete i njegovu porodicu.
– S jedne strane roditelji imaju ključnu ulogu u pružanju podrške svom djetetu da prebrode maligne bolesti, a opet s druge strane, to je emotivno težak posao pa je i njima potrebna psihološka pomoć – kaže on.
Zato je djeci oboljeloj od raka vrlo važna i podrška škola i generalno sistema kako bi liječenje bilo maksimalno olakšano.
Zato se svake godine obilježava Međunarodni dan djece oboljele od raka kao globalne kampanje s ciljem podizanja svijesti o raku u dječjoj dobi i izražavanja podrške djeci i adolescentima oboljelima od raka, preživjelima i njihovim porodicama. Ovaj događaj pokrenula je 2002. godine organizacija Childhood Cancer International, koju čini globalna mreža 183 roditeljske organizacije, udruge preživjelih od raka u djetinjstvu, grupe za podršku raku u djetinjstvu i društva za borbu protiv raka, u više od 94 zemlje, na 5 kontinenata.
(Vijesti.ba / FENA)