U svjedočenju na osječkom Županijskom sudu Kranjčar je kazao u kako je u Dinamu igrao od ranog djetinjstva, najprije preko stipendijskog ugovora, a od punoljetnosti do 2005. imao je profesionalni ugovor. Tvrdi kako je klub svoje obaveze uglavnom plaćao preko računa, a da su mu tokom istrage predočeni dokumenti u kojima stoji da je neki novac dobio na ruke, a iako se ne sjeća detalja, i tada je rekao da je na dokumentima o isplati njegov potpis.
“Tamo je navedeno da sam novac dobio od Zdravka Mamića i nemam razloga sumnjati da je to bilo tako”, rekao je Kranjčar ocijenivši da je takav način isplate sigurno bio iznimka od uobičajenog postupanja. Pojasnio je da je, kao kapetan momčadi išao u upravu na dogovore, kad bi dolazilo do kašnjenja u plaćanju ugovornih obaveza, a o tome je razgovarao sa Zdravkom Mamićem, jer je on tada bio izvršni predsjednik Dinama.
Na upit Uskoka da pojasni svoj iskaz o isplatama ugovornih obaveza koje su uglavnom bile preko računa, Kranjčar je ponovio da je tijekom igranja u Dinamu, novac dobijao preko računa, a da je prema dokumentaciji koja mu je ranije predočena, vjerovatno jednom dobio novac u gotovini, ali da se “tog čina ne može sjetiti”.
Nakon što mu je Uskok predočio dvije potvrde o gotovinskim isplatama, jednu od 40 tisuća, a drugu od 30 tisuća eura Kranjčar je potvrdio da se na potvrdama nalazi njegov rukopis i potpis. Kazao je kako iz tih dokumenata proizlazi da je prvi put primio 40 tisuća eura, ali ne i od koga, na temelju duga iz stipendijskog ugovora.
“Iz druge potvrde proizlazi da sam 1. 10. 2003. od Zdravka Mamića primio 30 hiljada eura, na temelju dospjele rate iz ugovora”, rekao je Kranjčar dodavši kako se ne sjeća je li Dinamu izdavao fakture vezano za iznose koje je primio i potpisao potvrde.
Nakon što mu je predočen ugovor o profesionalnom igranju od 23. 01. 2003. godine u kojem stoji da mu Dinamo duguje 40 tisuća eura i da će mu to biti isplaćeno Kranjčar je potvrdio kako je na ugovoru njegov potpis, a pretpostavlja da je 40 tisuća eura, za koje je bio potpisao potvrdu o primitku, upravo dugovanje koje proizlazi iz ugovora koji mu je prezentiran.
Na upit Uskoka Kranjčar je potvrdio kako je imao pravo na podjelu transfernog obeštećenja, ali ga se odrekao jer je znao da Hajduk nema financijskih mogućnosti to ispuniti tako da je cijeli transfer od 1,5 milijuna eura od njegovog prelaska u Hajduk pripao Dinamu.
U tzv. aferi “Dinamo 2” za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.
Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki, iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.
Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna, podsjeća Hina.
Potkraj listopada prošle godine okrivljenik Vuksan priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom pa je , temeljem sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog, priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.
(Vijesti.ba / FENA)