Smrt senatorke je u subotu potvrdio predsjednik Gustavo Petro, koji je pohvalio Córdobu kao istinsku liberalku koja se „cijelog svog zrelog života borila za demokratskije društvo“.
Uzrok smrti nije naveden, ali kolumbijski mediji izvještavaju da su je u subotu pronašli mrtvu tjelohranitelji u njenoj kući u Medellinu, vjerovatno nakon srčanog udara.
Poznata u cijeloj Kolumbiji po svojim šarenim turbanima koji podsjećaju na njeno afričko
naslijeđe, Córdoba se isticala kao ljevičarska u jednoj od najkonzervativnijih zemalja Latinske Amerike i skupo je platila svoju glasnu odbranu nekih od najsiromašnijih u zemlji.
Ni nakon kidnapovanja od strane desničarske paravojne grupe, ili nakon što je izbačena iz Kongresa zbog promovisanja posljednje preostale pobunjeničke vojske u zemlji, Córdoba nikada nije bježala od sukoba i često se vraćala iz nedaća na izvanredne načine.
Pouzdani saveznik pokojnog predsjednika Venecuele Huga Cháveza, Córdoba je odigrala ključnu ulogu iza kulisa u dovođenju vođa Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), za pregovarački sto koji je rezultovao povijesnim mirovnim sporazumom 2016. godine, a koji je okončao polovicu vijeka gerilskog sukoba.
Međutim, njena posljednja politička bitka bila je gotovo nemoguća borba, iako je pomogla historijski izbor bivšeg pobunjenika Petra za prvog ljevičarskog predsjednika Kolumbije.
Njen brat Alvaro Córdoba je 2022. godine uhapšen i izručen u Sjedinjene Američke Države od strane njenog saveznika Petra kako bi se suočio s optužbama za trgovinu drogom. Iako ona nije optužena, advokati njenog brata tvrdili su da je ona bila meta napada kojeg je organizovala američka uprava za borbu protiv droga. Informatori koji su se predstavljali kao meksički kupci droge tražili su kontakt sa gerilcima disidentima koji bi mogli pomoći u krijumčarenju kokaina u SAD. Ranije ovog mjeseca, Alvaro Córdoba je priznao krivicu.
Córdoba je bila najstarija od dvanaest djece koju su u Medellinu odgajale dva učitelja. Njen otac je bio crnac, a majka bjelkinja. Kolumbija ima drugu najveću populaciju ljudi afričkog porijekla u Latinskoj Americi, koja čini oko deset posto stanovništva.
Tradicionalno su među politički i ekonomski najmarginaliziranijima u svim socio-ekonomskim pokazateljima. Nakon što je stekla diplomu prava, započela je političku karijeru u slamovima Medellina kao članica Liberalne partije, nekada najveće političke grupacije u zemlji. Do 1990-ih je došla do Kongresa i u jednom od najmračnijih perioda u Kolumbiji, s pobunjenicima i paravojnim formacijama naoružanim do zuba od strane narko-kartela koji su se međusobno borili za teritoriju, govorila u korist manjina koje su među najvećim žrtvama krvavog sukoba.
Zbog svog otvorenog prkosa kolumbijskoj ideološkoj podjeli, kidnapovana je 1999. godine na dvije sedmice po naređenju Carlosa Castaña, tada najvišeg desničarskog vojskovođe. Nakon puštanja na slobodu, ona i njena porodica su nakratko otišli u izgnanstvo u Kanadu.
Ali ona nikada nije dugo šutila. Tokom vlade predsjednika Alvara Uribea od 2002. do 2010. godine, pomogla je u vođenju kampanje otkrivanja veza između predsjednikovih
konzervativnih saveznika u Kongresu i paravojnih formacija. Godine 2007. pozvala je
ljevičarske vlade u regiji da prekinu diplomatske odnose s Kolumbijom zbog, kako je tvrdila, Uribeovih veza s velikim kriminalnim podzemljem Kolumbije.
Uprkos ideološkim razlikama i ogorčenim svađama, Uribe se oslanjao na nju i Cháveza da bi osigurao oslobađanje nekoliko političara i vojnika koje je FARC držao u zatočeništvu. Zbog svojih humanitarnih napora, bila je naklonjena ljevici, ali prezirana od strane konzervativaca, koji su je često u javnosti prozivali kao „izdajicu“ i simpatizerku gerile.
Izbačena je iz Kongresa 2010. godine i zabranjeno joj je obavljati dužnost na osamnaest
godina zbog navodnog promovisanja FARC-a. Ali odluka je kasnije poništena i Córdoba je prošle godine vratila svoje mjesto u Senatu na tragu Petrove historijske pobjede.
(Vijesti.ba)