Poslije više od 230 godina, Sjedinjene Američke Države (SAD) nedavno su prestale kovati peni. Ali mnogo prije toga iskovan je prvi dolar – i to u gradiću koji ima samo jednu ulicu, daleko od SAD-a.
Američki dolar je najrasprostranjenija valuta na svijetu.
Istovremeno je i primarno de facto globalno sredstvo plaćanja i nezvanični svjetski „zlatni standard“.
Prema podacima američkih Federalnih rezervi, 58 posto finansijskih rezervi u svijetu čuva se u američkim dolarima, što je više nego dvostruko u odnosu na ukupne strane rezerve u eurima, jenima i juanima.
Dolar je 31 država usvojila kao zvaničnu valutu ili je po njemu nazvala svoj novac, 65 zemalja veže vrijednost nacionalne valute za dolar, a danas se dolar prihvata i na udaljenim mjestima poput Sjeverne Koreje, Sibira i istraživačkih stanica na Sjevernom polu.
Ipak, jedno mjesto gdje se dolar ne prima jeste češki gradić Jáchymov.
To je prilično ironično, jer je upravo u tom gradiću, skrivenom duboko u šumovitim predjelima planinskog lanca Rudne gore u Češkoj (Bohemiji), dolar nastao prije više od 500 godina, davne 1520.
Ali kada sam novčanicu od jednog dolara s likom Georgea Washingtona izvadio u Muzeju Kraljevske kovnice novca iz 16. stoljeća u Jáchymovu, upravo na mjestu gdje su kovani najraniji preci dolara, muzejski vodič Jan Francovič se nasmijao.
„Ovo nisam vidio godinama“, rekao je i pozvao dvojicu kolega.
„U Jáchymovu prihvatamo krune, eure i ponekad ruske rublje.
Vi ste prvi Amerikanac koji je došao ovdje u posljednje tri godine.“
Dobro došli u Jáchymov, uspavani gradić blizu češko-njemačke granice u kojem živi 2.300 stanovnika, a koji je ujedno i rodno mjesto dolara – ali i mjesto gdje se dolar ne prima.
Vjerovatno nikada niste čuli za njega.
Vjerovatno niste znali da je uvršten na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
A gotovo sigurno niste znali da valuta koja vlada slobodnim svijetom potiče iz ovog gradića s jednom ulicom, koji se još uvijek oporavlja od sloma komunizma i ima više bordela nego banaka.
Čak i da cijeli dan šetate uzduž i poprijeko glavne ulice Jáchymova, pored napuštenih gotičkih i renesansnih zdanja koja se uzdižu na padini i raskošnog niza banja u podnožju doline, pa sve do zamka iz 16. stoljeća, nikada ne biste saznali da je ovo rodno mjesto dolara.
„A kako biste i mogli?
Nema nijednog znaka koji to spominje, a to ne zna čak ni većina ljudi koji ovdje žive“, rekao mi je Mihal Urban, direktor nevladine organizacije Mountain Region Krušné hory – Erzgebirge, dok me je vodio niz mračne stepenice u podrum kovnice gdje su se nekada ispitivali kvalitet i čistoća novčića.
„Nijedan rudarski grad na svijetu nije imao toliki utjecaj kao Jáchymov, ali mi smo zaboravili vlastitu historiju.“
Mnogo prije nastanka Jáchymova, planine koje danas razdvajaju Češku i Saksoniju naseljavali su vukovi i medvjedi koji su lutali netaknutim šumama.
Kada su 1516. godine otkrivene ogromne količine srebra, preduzimljivi lokalni plemić, grof Hieronymus Šlik, nazvao je oblast Joachimsthal (Joachimova dolina) po Svetom Joakimu, Isusovom dedi i zaštitniku rudara.
„U to vrijeme Evropa je bila kontinent gradova-država u kojima su se lokalni vladari borili za prevlast“, objašnjava lokalni historičar Jaroslav Oček.
„Kako nije postojala jedinstvena monetarna jedinica, jedan od najefikasnijih načina da vladari učvrste moć bio je da kuju vlastiti novac, i upravo to je uradio Šlik.“
Češka skupština je 9. januara 1520. godine zvanično odobrila Šliku da kuje srebrne novčiće.
Grof je na prednju stranu utisnuo lik Svetog Joakima, a na poleđinu češkog lava, te je svoj novi novac nazvao Joachimsthaleri (Joachimovi taliri), što je ubrzo skraćeno u taliri.
U vrijeme kada se vrijednost novca mjerila isključivo količinom metala, Šlik je povukao dva mudra poteza kako bi osigurao širenje i opstanak talira.
Prvo, talir je imao istu težinu i prečnik kao guldengroš od 29,2 grama, koji se tada koristio širom većeg dijela srednje Evrope, pa ga je bilo lakše prihvatiti.
Drugo, i još važnije, iskovao je više novčića nego što je svijet ikada dotad vidio.
Za samo deset godina, Joachimsthal je od zaseoka sa 1.050 stanovnika postao najveće rudarsko središte Evrope.
Postao je živahan grad s 18.000 stanovnika, u kojem je 8.000 rudara radilo u 1.000 rudnika srebra.
Do 1533. godine Joachimsthal je postao drugi najveći grad u Češkoj, odmah iza Praga.
Urban procjenjuje da se do sredine 16. stoljeća oko 12 miliona talira iskovanih od srebra iz ovih planina proširilo Evropom – više nego ijedna druga valuta na kontinentu.
Rezerve srebra u Joachimsthalu brzo su iscrpljene, ali do 1566. godine talir je već bio toliko poznat širom Evrope da je Sveto Rimsko Carstvo, kada je htjelo standardizirati veličinu i sadržaj srebra za mnoge lokalne valute, izabralo upravo talir i nazvalo sve prihvatljive srebrne novčiće Reichsthaleri (carski taliri).
„Tokom sljedećih 300 godina, mnoge zemlje širom svijeta oblikovale su vlastite valute prema taliru“, kaže Urban, gledajući preko zarđalih krovova Jáchymova prema ogromnom oknu najstarijeg neprekidno aktivnog rudnika u Evropi i Šlikovom zamku, koji i danas dominiraju gradićem.
„Ubrzo je talir počeo živjeti vlastitim životom, daleko odavde.“
Kako su evropski vladari počeli preoblikovati svoje novčiće po uzoru na talir, istovremeno su ih preimenovali na vlastitim jezicima.
U Danskoj, Norveškoj i Švedskoj talir je postao daler.
Na Islandu se zvao dalur.
U Italiji tallero, u Poljskoj talar, u Grčkoj tàliro, a u Mađarskoj tallér.
U Francuskoj se zvao jocandale.
„Ubrzo je oko 1.500 imitacija bilo u opticaju među malim, zbijenim državama Svetog Rimskog Carstva“, piše engleski pisac i historičar Jason Goodwin u knjizi Greenback: The Almighty Dollar and the Invention of America.
Talir se ubrzo proširio i u Afriku, gdje se koristio u Etiopiji, Keniji, Mozambiku i Tanzaniji sve do 1940-ih, kao i širom Arapskog poluostrva i u Indiji, gdje je ostao u opticaju i tokom 20. stoljeća.
Zvanična valuta Slovenije bila je tolar sve do 2007. godine.
Novac na Samoi i danas se zove tālā.
Valute u Rumuniji (lej), Bugarskoj (lev) i Moldaviji (lej) dobile su ime po lavu utisnutom na prvom taliru prije 500 godina.
Ipak, upravo je holandski leeuwendaaler (lavlji dolar, ili skraćeno daler – izgovara se gotovo isto kao engleski dollar) dao ime američkoj valuti.
Pošto su holandski kolonisti donijeli daler u Novi Amsterdam u 17. stoljeću, novac se brzo proširio teritorijom 13 kolonija, a doseljenici koji su govorili engleski počeli su ga zvati dolar, kao i sve srebrne novčiće slične težine, među kojima je bio i široko rasprostranjeni španski real de a ocho.
Dolar je postao zvanična valuta SAD-a 1792. godine (iste godine kada je iskovan i prvi američki peni), i od tada potomak talira nastavlja svoje putovanje svijetom – sve do Australije, Namibije, Singapura i Fidžija.
Ipak, dok su me Urban i Oček vodili iz kovnice pored bodljikave žice oko vojne osmatračnice na obližnjem brdu, saznao sam da postoji i mračna strana rudnika u Jáchymovu.
Kako su se nalazišta srebra smanjivala, rudari su počeli nailaziti na čudnu, crnu, katranastu supstancu koja je uzrokovala zastrašujuće visok broj smrtonosnih plućnih bolesti.
Taj mineral bogat uranijem nazvali su Pechblende (pech na njemačkom znači nesreća, loša sreća).
Kada je 1898. godine istraživala rudnike oko Jáchymova, fizičarka Marie Curie otkrila je da ista ruda od koje su iskovani prvi dolari sadrži dva nova radioaktivna elementa: radij i polonij.
Otkriće joj je unakazilo ruke, donijelo joj Nobelovu nagradu i učinilo je prvom ženom dobitnicom tog priznanja, ali ju je na kraju i ubilo.
Istovremeno, otvorilo je put neočekivanoj novoj ulozi ovog gradića – isti rudnici koji su stvorili buduću svjetsku valutu sada su pokrenuli trku u nuklearnom naoružanju.
Tokom narednih decenija, rudnici koji su ponovo otvoreni postali su najveći izvor radija na svijetu.
Tu su nacisti provodili eksperimente s nuklearnim reaktorom.
„Otac atomske bombe“ Robert Oppenheimer napisao je rad o oknima bogatim uranijem u Joachimsthalu.
Nakon Drugog svjetskog rata, kada je Čehoslovačka vratila Joachimsthal od Njemačke, preimenovala ga je u Jáchymov i protjerala njemačko stanovništvo koje je tu živjelo stoljećima.
Vlada je potom potpisala tajni sporazum s Josifom Staljinom i pretvorila gradić u sovjetski gulag.
„To je bio početak vrlo mračnog perioda naše historije“, rekao mi je Urban dok smo hodali šumskom stazom zvanom Pakao Jáchymova, dugom 8,5 kilometara, koja prati razvoj doline od rudarskog centra do sovjetskog koncentracionog logora.
„Prije rata, ljudi koji su ovdje živjeli bili su veoma ponosni što su stvorili dolar.
Ali kada se stanovništvo promijenilo, to sjećanje je nestalo, a rudnici su počeli da se eksploatišu kako bi pomogli Rusiji da napravi atomsku bombu.“
Nakon što je Oppenheimerova atomska bomba praktično okončala Drugi svjetski rat, oko 50.000 sovjetskih političkih zatvorenika poslano je između 1949. i 1964. godine u Jáchymov da kopaju, melju i utovaraju uranij za sovjetsko nuklearno oružje.
Zapravo, vjerovatno dva najmoćnija simbola savremene moći – dolar i nuklearno oružje – potiču iz ovog neobičnog rudarskog gradića u brdima Češke.
Posljedice burne prošlosti i danas su vidljive u Jáchymovu.
Ogromne gomile jalovine koje su nekada narušavale izgled doline polako prekriva zimzeleno drveće.
Redovi napuštenih kuća iz 19. stoljeća, građenih od materijala zagađenih uranijem, danas se postepeno obnavljaju i vraća im se nekadašnji sjaj.
A iz posljednjeg aktivnog rudnika u gradu, Svornost, iz kojeg se nekada kopalo srebro za prve talire, danas se dovodi radioaktivna voda u tri luksuzne banje koje nude „terapiju vodom bogatom radonom“.
U Jáchymovu još uvijek nema nijednog znaka da je gradić kolijevka dolara.
Ali ako uđete u Muzej Kraljevske kovnice i pitate muzejske vodiče, s ponosom će vam pokazati uramljenu novčanicu s likom Georgea Washingtona.
(Vijesti.ba)