U Tuamu, zapadna Irska, otkriveno je drugo grobno mjesto za dojenčad na lokaciji nekadašnjeg doma za majke i djecu, što forenzičari smatraju značajnim otkrićem.
U domu, koji su vodile časne sestre reda Bon Secours, tijekom 36 godina umrlo je gotovo 800 beba i male djece, a vjeruje se da su njihova tijela bila odložena u masovne grobnice.
Iskopavanja, koja su započela ovog ljeta, nadzire neovisno tijelo ODAIT. Direktor Daniel MacSweeney potvrdio je da je drugo groblje udaljeno oko 50 do 100 metara od septičke jame u kojoj su prvobitno odlagana tijela. Od početka iskapanja pronađeni su posmrtni ostaci 11 dojenčadi, a DNK analiza traje kako bi se identificirale žrtve. Dosad je 160 članova porodica dostavilo uzorke DNK.
Priča o domu u Tuamu postala je poznata 2014. godine zahvaljujući lokalnoj povjesničarki Catherine Corless, koja je otkrila da je 796 beba umrlo bez ikakvih zapisa o pokopu. Dom je bio samo jedan od desetak takvih institucija u Irskoj u koje su tijekom 20. stoljeća slali trudne djevojke i neudane žene. Mnoge su majke nasilno odvajane od svoje djece, a stotine djece umrle su u tajnosti.
Annette McKay iz Manchestera prisjeća se svoje majke, koja je 1942. rodila djevojčicu Mary Margaret nakon što je bila silovana. Djevojčica je umrla šest mjeseci kasnije, a Annette se nada da će njeni posmrtni ostaci biti pronađeni kako bi mogli biti pokopani pored majke.
Irska vlada izvinila se 2021. godine zbog visokih stopa smrtnosti novorođenčadi u domovima za majke i djecu. Utvrđeno je da je oko 9000 djece umrlo u 18 institucija obuhvaćenih istragom. Red sestara Bon Secours priznao je neprihvatljiv način pokopa i ponudio financijsku odštetu.
Iskopavanja koja mogu trajati i do dvije godine otkrivaju nasljeđe zanemarivanja i prezira. Povjesničarka Corless naglašava: “Crkva je propovijedala brigu za nemoćne, ali djeca rođena izvan braka nikad nisu bila uključena. Ne mogu shvatiti kako su ovo činili malim, ranjivim bebama.”
(Vijesti.ba)