Njihov povratak uslijedio je zahvaljujući koordiniranim naporima Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) i drugih međunarodnih službi. Nakon što su oslobođeni, prebačeni su u glavni grad Bamako, odakle su pod nadzorom pripadnika OSA-e doputovali avionom u Sarajevo.
Po slijetanju su otišli svojim porodicama, okončavši tako tešku i neizvjesnu dramu.
Putopisac i humanitarac iz Hrvatske Kristijan Iličić je putem svojih kontakata aktivno pomagao u naporima da se dvojica bh. državljana oslobode, a danas je podijelio ličnu ispovijest Marija Kokoruša, jednog od dvojice državljana Bosne i Hercegovine koji su bili oteti u jednoj od najopasnijih zemalja svijeta, području kojim upravljaju ekstremističke grupe povezane s Al-Kaidom.
Mario živi i radi u Njemačkoj, a jučer je došao u Zagreb kako bi se lično zahvalio Kristijanu za sve što je učinio za njega i njegovu porodicu u danima kada se nije znalo jesu li živi, gdje se nalaze i hoće li se ikada vratiti kući.
Do jučer se nisu poznavali. Prvi put su sjeli za isti stol, prvi put razgovarali, bez straha, bez neizvjesnosti, bez onog osjećaja da se svaki sat može dogoditi nešto gore, stoji u Kristijanovoj objavi.
“O njemu i njegovom prijatelju saznao sam tek kada mi se nakon 2 dana javila Marijeva supruga u panici jer su izgubili kontakt s njima kad su krenuli iz Bamaka prema Moptiju.
Tada sam pokrenuo sve kontakte koje imam u regiji i isti dan saznao da se dogodio oružani napad i da su oteti.
Mario je strastveni putnik. Čovjek koji želi obići svaku državu svijeta i već ih je obišao više od sto.
Ako iko razumije taj poriv da vidiš svijet cijelim srcem, ja ga razumijem.
Kroz razgovor s Marijom shvatio sam koliko je strašna bila njihova priča.
Nakon otmice, satima su ih vozili automobilima kroz pustinju i nenaseljena područja, sve dublje prema sjeveru zemlje.
Nakon toga prebacili su ih na brod, kojim su putovali po rijeci i po uskim, udaljenim pritokama Niger rijeke, kroz dijelove gdje nema ni puteva ni signala. Dani premještanja, izolacije i neizvjesnosti.
Kretali su se negdje blizu granice Malija i Mauritanije, u području potpuno izvan kontrole vlasti.
Mijenjali su kampove i spavali na podu. Pod otvorenim nebom i pod stražom naoružanih ekstremista.
U zatočeništvu su susreli mnoge druge pripadnike malijske vojske, lokalne civile, strance, ljude koji su tamo bili mjesecima i godinama. U jednom od kampova bili su i Kinezi koji su pokušali pobjeći.
Dvojicu su uhvatili i brutalno pretukli, a za dvojicu se ne zna što je bilo.
Neki zatočenici bili su vezani lancima, godinama prikovani za drvo.
Godinama.
Kopali su grobove i svaki im dan govorili kako će umrijeti.
Slušajući Mariove riječi, još jednom mi je postalo mi jasno koliko je tanka granica između života i smrti u tim dijelovima svijeta”, piše Iličić i shvata koliki je sretnik bio u svojim brojnim svjetskim putovanjima.
“Koliko malo treba da se putovanje pretvori u nešto iz čega se ne vratiš.
Koliko je krhka linija između adrenalina, slobode i tragedije.
Prošao sam tim dijelovima svijeta, još sjevernije, još dublje, u područja koja su potpuno pod njihovom kontrolom.
Vozio sam se brodom od Timbuktu do Moptija, 50 sati, skriven ispod deka na brodu, dok je moj lik na brodu nekoliko puta razgovarao s naoružanim teroristima.
Koliko je zapravo malo trebalo da i moja iskustva krenu u potpuno drugom smjeru.
Na putovanja nas vodi isti poriv, ali ponekad nas samo jedno krivo skretanje, jedan susret ili jedna minuta dijeli od priče koja se nikada ne bi sretno završila.
Drago mi je da smo se napokon upoznali. Drago mi je da je danas živ i slobodan.
I vjerujem da će mu život od ovog trenutka imati sasvim novu vrijednost”, stoji u Iličićevom objavi.
Mario Kokoruš, doktor elektrotehnike živi u Njemačkoj, a poznat je po tome što je obišao više od 100 zemalja svijeta, dok je njegov saputnik Marin Petrović redovni profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i strastveni putnik. Obojica su porijeklom iz Visokog.
(Vijesti.ba)
IZVOR