Desetine roditelja čija su djeca oteta prije deset dana iz internata u Nigeriji žive u strahu. Ne usuđuju se razgovarati ni s vlastima ni s novinarima, plašeći se osvete naoružanih otmičara.
„Ako čuju da si nešto rekao o njima, doći će po tebe. Doći će ti kući i odvesti te u šumu“, ispričao je jedan od roditelja za BBC.
Iz sigurnosnih razloga nazvan je Aliyu.
Njegov sin je među više od 300 učenika koje su naoružani napadači oteli kada su upali u katoličku školu St. Mary’s u selu Papiri, u centralnoj nigerijskoj državi Niger, u ranim jutarnjim satima 21. novembra.
Neka od otete djece imaju tek pet godina. Oko 250 njih se i dalje vodi kao nestalo, iako zvaničnici tvrde da je broj pretjeran.
Novi val masovnih otmica
Ovaj slučaj samo je dio novog talasa masovnih otmica u sjevernoj i centralnoj Nigeriji. Za mnoge od njih krive se lokalne kriminalne grupe, poznate kao „banditi“, koji otimanje zbog otkupnine vide kao brz i lak izvor novca.
„Naše selo je izolovano, blizu smo banditima“, kaže Aliyu.
„Tri sata vožnje je do mjesta gdje se skrivaju. Znamo gdje su, ali ne možemo tamo. Preopasno je.“
Njegovu porodicu izjeda strah — mnogi taloci držani u šumskim skrovištima ranije su umirali zbog bolesti ili zato što otkup nije plaćen.
„Gorko mi je, a žena mi danima ne jede… Očajni smo. Treba nam pomoć.“
Serija novih napada
Dvije noći nakon otmice u Papiriju, iz distrikta Mussa u državi Borno oteto je 12 djevojaka, u regionu koji je već godinama epicentar džihadističkog nasilja.
Vojska tvrdi da ih je otela grupa Islamska država Zapadne Afrike (ISWAP) dok su radile na porodičnim poljima, ali da su kasnije spašene u operaciji zasnovanoj na obavještajnim podacima.
Nekoliko dana ranije, 25 učenica oteto je iz škole u Maga selu u državi Kebbi. Jedna djevojčica je uspjela pobjeći, dok su ostale kasnije oslobođene u akciji sigurnosnih snaga.
Nema informacija o tome da li je otkupnina plaćena, iako je to po nigerijskom zakonu zabranjeno. S druge strane, kada otkup nije plaćen, taoci često bivaju ubijeni.
Porodice obično sakupljaju novac među rodbinom i komšijama, dok se u slučajevima masovnih školskih otmica sumnja da vlasti pregovaraju s otmičarima.
Strah i sumnje u izdaju iznutra
Yusuf, staratelj nekoliko otetih djevojčica iz Mage, vjeruje da je neko iz zajednice pomagač otmičarima.
„Ovo nije uobičajeno u Kebbiju. Ovakve otmice su moguće samo uz pomoć ljudi iznutra. Stranac ne može organizirati takvu operaciju bez poznavanja terena“, kaže on.
Mirovni dogovori između sela i bandita
U pojedinim dijelovima Nigerije, nakon godina nasilja i bez pomoći države, ruralne zajednice počele su same pregovarati s banditima.
„Na sjeverozapadu su pogođene zajednice sklapale ‘mirovne sporazume’ u zamjenu za pristup rudnicima“, kaže analitičar David Nwaugwe.
Neke sjeverozapadne države bogate su neiskorištenim zlatom, što banditi vide kao izuzetno profitabilan resurs.
Primjer je država Katsina, donedavno sinonim za nesigurnost. Zahvaljujući lokalnim mirovnim sporazumima, broj napada počeo je opadati.
U Jibiji i Kurfiju, predstavnici zajednica i bandita sjedili su zajedno, dogovarajući uslove — od otvaranja škola do sigurnog prolaza za stoku i pristupa čistoj vodi.
Banditi su pristali na prekid napada, dok su lokalni stanovnici tražili garancije za sigurnost i prestanak otmica.
„Nismo imali izbora“, rekao je pravnik i vođa zajednice Ibrahim Sabiu. „Država nije mogla zaustaviti nasilje.“
Zašto banditi pristaju na mir?
Iako su otmice za otkupninu unosne, život u šumi čini im osnovnu egzistenciju sve težom — do vode se teško dolazi, hrana je skupa, a tržišta daleko.
„Svi smo umorni od nasilja“, rekao je jedan od banditskih vođa iz Kurfija za BBC. „Dogovorili smo da živimo i pustimo druge da žive.“
Analitičari ipak upozoravaju da mir u jednom regionu znači da se nasilje pomjera južnije, gdje stanovništvo ima više novca — pa i veći potencijal da plati otkup.
Nema dokaza o vezi sa Trumpovim izjavama
Neki su nagađali da je nedavni porast napada povezan s prijetnjama američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj intervenciji u Nigeriji. Stručnjaci to odbacuju kao neutemeljeno.
„Motiv otmičara je prvenstveno finansijski“, kažu analitičari.
Roditelji i dalje čekaju vijesti o djeci
Za porodice iz Papirija, ljubazni politički govori i mirovni sporazumi ne znače mnogo. Jedina nada im je da će se njihova djeca živa vratiti.
„Samo želimo da se vrate“, kaže Aliyu, gledajući prema šumama u kojima su nestali.
(Vijesti.ba)