Dugo se smatralo da je Moldavija zemlja iz koje se ljudi odvode radi seksualne eksploatacije ili kao jeftina radna snaga. Međutim, posljednjih godina i u samoj toj zemlji ljudi iz Azije ili Ukrajine drže se u ropstvu.
Trgovina ljudima može izgledati različito: žrtve su primorane da rade protiv svoje volje, da se prostituišu, da obavljaju kriminalne radnje ili da budu prisilno udane. Koliki je stvarni obim problema teško je reći, jer je broj neprijavljenih slučajeva ogroman. Jasno je da je fenomen posljednjih godina u porastu.
Ujedinjene nacije procjenjuju da više od 50 miliona ljudi širom svijeta živi u situacijama koje se mogu nazvati „modernim ropstvom“.
U Moldaviji se svake godine zvanično evidentira nekoliko stotina slučajeva. Prave brojke vjerovatno su u visokom četverocifrenom rasponu – na to ukazuje i studija koju je 2019. naručila Međunarodna organizacija za migracije (IOM).
Svake godine hiljade poziva stižu u malu kancelariju u centru Kišinjeva, glavnog grada Republike Moldavije. Ljudi koji zovu često žele samo da saznaju kakvi su pravni okviri za rad u inostranstvu, da pitaju da li je ugovor o radu pouzdan i kako da se zaštite od eksploatacije.
Ali tu su i oni pozivi koje u moldavskoj sekciji međunarodne nevladine organizacije „La Strada“ nazivaju „SOS-pozivima“ – pozivi ljudi koji žive u situacijama koje nisu sami izabrali i iz kojih nema izlaza.
„Tada stupamo u kontakt s policijom i dogovaramo sljedeće korake“, kaže Tatjana Fomina, pravna savjetnica i analitičarka u organizaciji „La Strada“. „U hitnim slučajevima obezbjeđujemo siguran smještaj, psihološku i medicinsku pomoć.“
Telefonska linija protiv trgovine ljudima jedno je od mnogih rješenja koje ova NVO nudi, a koja se od 2001. godine bori protiv trgovine ljudima, što predstavlja teško kršenje ljudskih prava.
Tatjana Fomina se više od 20 godina bori protiv trgovine ljudima. U Moldaviji je malo ljudi koji se u toj oblasti bolje razumiju od nje. Kao analitičarka i pravna savjetnica u NVO „La Strada“ prikuplja informacije i pokušava da otkrije obrasce iza pojedinačnih sudbina.
Ko postaje žrtva, kuda se ljudi odvode? I zašto? Trgovina ljudima se posljednjih godina znatno promijenila, kaže Fomina – i u Moldaviji. Početkom 2000-ih, priča ona, gotovo svi slučajevi odnosili su se na seksualnu eksploataciju. Moldavske žene bile su odvođene u inostranstvo, gdje su bile primorane na prostituciju.
Kako je tema dobila više političke pažnje, sve češće su evidentirani i slučajevi eksploatacije radne snage. Danas ova forma čini većinu slučajeva. Glavna destinacija je Evropska unija. Moldavci su najčešće prisiljeni na rad u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Često im pod izgovorom oduzmu pasoš, žive u skučenim prostorima, rade mnogo više nego što je dogovoreno i za to ne dobijaju nikakvu ili vrlo malu naknadu.
Ljudi iz Bangladeša i Indije ne znaju da to nije EU
Već dvije godine Fomina posmatra novi fenomen: „Prije dvadeset godina Moldavija je bila samo zemlja porijekla za trgovinu ljudima. Nismo mogli zamisliti da će se Moldavija razviti u odredište.“
Ali, kako mnogi Moldavci odlaze na rad u EU, u Moldaviji sada nedostaje radne snage. Prazninu uglavnom popunjavaju ljudi iz Azije.
„To je pitanje ponude i potražnje“, kaže Fomina.
Kao i Moldavci u EU, ti ljudi se nadaju boljem životu u Moldaviji. Ali, često upadaju u mrežu trgovaca ljudima: 2023. godine zabilježen je prvi veći slučaj stranih žrtava na moldavskoj teritoriji.
Više od 50 ljudi iz Bangladeša i Indije došlo je u Moldaviju preko lažnih obećanja posrednika za zapošljavanje. Morali su da plate do 5000 eura za posredovanje. „Prodali su svoje stanove, kuće da bi to platili“, kaže Ina Buimestru, savjetnica u NVO „La Strada“.
U Moldaviji su morali da predaju pasoše i bili su primorani da rade u jednoj šivaonici koja snabdijeva evropsko tržište. Mjesecima nisu dobijali platu.
„Ljudi misle da dolaze u EU i da će ovdje dobro zarađivati“, kaže Tatjana Fomina. „Ne znaju da Moldavija nije dio EU i šta ih ovdje čeka.“ Moldavska vlada, međunarodne stručne grupe i NVO sa zabrinutošću prate kako broj ovakvih slučajeva stalno raste.
Faktor rizika – rat u Ukrajini
Još jedan razlog za zabrinutost je rat u susjednoj Ukrajini. Oko dva miliona Ukrajinaca izbjeglo je od 2022. godine najprije u Moldaviju, zemlju sa 2,5 miliona stanovnika. Radi zaštite od trgovaca ljudima, moldavska vlada, Agencija UN za izbjeglice (UNHCR) i IOM formirali su posebnu radnu grupu, a brojne međunarodne nevladine organizacije posvetile su se zaštiti izbjeglica. Danas u zemlji živi oko 140.000 Ukrajinaca.
„Vremenom je međunarodna podrška postajala sve manja i manja. Ali rizik od trgovine ljudima i dalje je veliki“, kaže Fomina. Ona strahuje da je broj neprijavljenih slučajeva, u periodu kada su policija i granična služba radile na granici svojih kapaciteta, znatno veći.
Jedan slučaj joj je posebno ostao u sjećanju. Neposredno nakon izbijanja rata, organizacija je dobila poziv s aerodroma. Muškarac je bio na putu za Istanbul s jednom Ukrajinkom. Žena je djelovala dezorijentisano – da li bi stručnjak iz NVO „La Strada“ mogao da provjeri situaciju? Kada je stigao na aerodrom, muškarac je nestao bez traga – Ukrajinka je još bila tamo.
„Bila je potpuno drogirana. Kada se sljedećeg dana osvijestila, ničega se nije sjećala.“ Šta je taj čovjek planirao s mladom ženom, Fomina ne zna – nikada nije uhvaćen. Tako slučaj nikada nije ušao u zvaničnu statistiku.
Razgovor na vrijeme – prije nego što se krene u inostranstvo
„Na kraju“, kaže Tatjana Fomina, „uvijek se radi o nejednakosti. Ako se rodim u dobroj porodici, vjerovatno neću postati žrtva trgovine ljudima. Ali ako se rodim u siromašnoj porodici sa problemima poput alkoholizma, porodičnog nasilja ili nezaposlenosti, situacija je sasvim drugačija.“
Jedno od najvažnijih polja rada njihove NVO je prevencija, dodaje Ina Buimestru, savjetnica u „La Strada“. Tim organizacije pokušava da identifikuje ranjive grupe – i da stupi u razgovor s njima.
Upravo se vratila sa informativnog događaja u jednoj srednjoj stručnoj školi. Mladići koje je tamo srela uče zanate u građevinarstvu. Mnogi sanjaju da rade u inostranstvu, gdje su plate znatno veće nego u Moldaviji. Ali kako to funkcioniše i kakvi rizici postoje, o tome se još nisu informisali.
„Na početku nisu mislili da mogu nešto da ih naučim, ali to se brzo promijenilo“, kaže ona kroz smijeh. Objasnila im je zašto im je uvijek potreban pasoš, koliko je važno imati vizu i na šta treba da obrate pažnju kod ponuda za rad u inostranstvu. „Nadam se da neće nasjesti na lažna obećanja.“
Manje registrovanih slučajeva ne znači i manje žrtava
Moldavska vlada potpisala je i ratifikovala najvažnije međunarodne sporazume u ovoj oblasti. Ipak, stručna grupa Savjeta Evrope GRETA u ovogodišnjem izvještaju poziva vladu da učini znatno više u borbi protiv trgovine ljudima. Posebno djeca iz romske manjine, kao i maloljetnici koji žive na ulici ili u državnim ustanovama, moraju biti bolje zaštićeni. Stručnjaci za identifikaciju trgovine ljudima treba da dobiju više ovlaštenja i bolju obuku.
Da često nedostaje stručnosti, primjećuje i Tatjana Fomina. Posebno u ruralnim oblastima to je u Moldaviji očigledno:
„Policajci kažu da je previše komplikovano istraživati te slučajeve i da se radije fokusiraju na nešto drugo.“ Iako postoji posebno osnovan centar koji koordinira istrage protiv trgovine ljudima u zemlji, upravo taj centar je 2023. godine „restrukturiran“ od strane MUP-a i znatno smanjen.
Od 2020. do 2024. u Moldaviji je evidentirano 935 slučajeva trgovine ljudima – znatno manje nego u prethodne četiri godine. Ali za stručnu grupu Savjeta Evrope to nije razlog za radost. Naprotiv: oni kritikuju da je pad broja slučajeva prije svega posljedica „smanjenja kapaciteta policije za borbu protiv trgovine ljudima“ i pozivaju na hitne mjere.
Ako je nešto naučila za sve ove godine, kaže Tatjana Fomina, onda je to – manje evidentiranih slučajeva ne znači i manje žrtava.
(Vijesti.ba)