Rođena 2007. godine u Zagrebu, a sa stalnim boravkom u Sarajevu, Lana već godinama neumorno gradi karijeru u latinoameričkim i standard plesovima.
Kao članica reprezentacije BiH i Sportskog-plesnog kluba “Throne”, njena posvećenost i talent donijeli su joj zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim takmičenjima – od državnih prvenstava do Svjetskih WDSF turnira.
Tokom proteklih šest godina, Lana Novak je ostvarila zapažene rezultate na brojnim domaćim, regionalnim i međunarodnim takmičenjima. Među njenim najznačajnijim uspjesima su prvo mjesto na državnom prvenstvu BiH u standard plesovima 2022. godine, dva prva mjesta na “Macedonia Open 2022” u Skoplju, te visoki plasmani na takmičenjima u Larnaki, Solunu, Parizu i Dublinu, gdje je bila jedina predstavnica BiH i uvrštena u top 10 takmičarki.
Na domaćoj sceni, među ostalim, osvojila je i treće mjesto na državnom prvenstvu u Tuzli 2025. godine.
U intervjuu za portal Žene.ba, Lana je govorila o trenucima kada je ples prestao biti hobi i postao njen životni put, izazovima na međunarodnim takmičenjima, ali i svojoj strasti prema životinjama i svakodnevnom životu izvan plesnog podija.
Šta ti ples predstavlja kada kažeš da je tvoj “bijeg od realnosti”, od čega bježiš, a čemu se vraćaš na plesnom podiju?
Novak: Obzirom da po prirodi nisam naročito ekspresivna osoba, ples upotpunjava upravo taj dio mene – omogućava mi da se izrazim onda kada se ne želim izražavati niti riječima niti emocijama, omogućava mi da odem u salu u bilo koje doba dana i vratim se samoj sebi.
Koji trenutak s međunarodnih takmičenja te je najviše oblikovao kao osobu?
Novak: Definitivno moje prvo Svjetsko prvenstvo održano na Mallorci u Španiji 2023 godine. To je bio prvi put u životu da sam se susrela sa takmičarkama iz brojnih zemalja, čiji se tadašnji nivo plesa nije mogao mjeriti sa mojim. Iako sportisti većinom izbjegavaju pričati o neuspjesima, ja sam ovaj “neuspjeh” doživjela kao udarac realnosti koji mi je bio potreban da napravim realističnu usporedbu između nivoa sportskog plesa na kojem se nalazi BiH,i nivoa na kojem je ostatak svijeta. Mogu reći da sam poslije tog takmičenja postala puno strožija i striktnija prema sebi, te u potpunosti promijenila svoj pristup i pogled prema sportu.
Kako izgleda tvoja unutrašnja rutina nekoliko trenutaka prije nego što stupiš na podij?
Novak: Moja unutrašnja rutina nije ništa posebno – smatram da je puno bitnije sve prije te unutrašnje rutine. U momentima kada trebam izaći na podij, poručim samoj sebi da znam koliko sam radila i koliko zaslužila, a sve ostalo je na sudijama da odluče.
Šta ti je najteži dio sportskog plesa o kojem publika gotovo nikada ne razmišlja?
Novak: Smatram da je širom Bosne i Hercegovine, gotovo u potpunosti zanemaren psihički aspekt sportista i sportistkinja. Kao rezultat toga, svjedočimo mnogim talentima koji odustaju od svojih želja i snova. Uspjeh, neuspjeh, 1. ili 10. mjesto na sve nas utiču različito, a mnogi se sa tim ne znaju nositi. Smatram da su sportski psiholozi neizostavan dio svake sportske zajednice, a naše društvo ih, nažalost, izbjegava u širokom luku.
Koju najveću lekciju ti je trenerica Alma Selimović prenijela?
Novak: Alma je neko ko je – karakterom, dosta suprotan meni. Veoma je ekspresivna i energična u svakom momentu, jednostavno je hodajuća pozitiva. Iako će ovo zvučati dosta klasično i neka rečenica koju stalno čujemo, ali ona je zbilja vjerovala u mene kada ni ja sama nisam. Jednostavno, bilo je momenata kada sam bila na ivici odustajanja iako ne volim odustajati, ali ona je nekako uvijek uspjevala pronalaziti način da me vrati na stazu i onda kada ja krenem blago skretati. Teško da mogu izdvojiti samo jednu lekciju koju mi je ona prenijela, jer ipak, ona je moj trener (a trener je neki dalji sinonim za učitelja), već godinama. Ona je osoba s kojom sam u sali provela više vremena nego s bilo kojom prijateljicom, neko ko me vidio u raznoraznim izdanjima, a nikada nije odustao od mene, i na tome sam joj neizmjerno zahvalna. Naučila me da je svaki plasman rezultat rada, a ne sreće.
Kad god bih osvojila medalju, podsjetila bi me da nije važan sjaj zlata, nego sati koje sam uložila i koliko sam napredovala kao plesač i osoba. S njom sam proces treninga i unaprijeđivanja svog znanja, zavoljela i više nego sama takmičenja jer medalja se zarađuje na treningu, a na takmičenja samo odeš da je preuzmeš.
Da li se Lana na plesnom podiju, razlikuje od one van njega?
Novak: U potpunosti – Lana na plesnom podijumu i van njega, su dvije nespojive osobe ako mene pitate. Kao što sam već spomenula – po prirodi nisam ekspresivna osoba, ljudi bi me nerijetko opisuju kao nekog ko konstantno nosi “Poker face” i za koga ne možete reći da li je sretan ili tužan u bilo kojem datom momentu. Kontrastno tome, ples po svojoj prirodi iziskuje ekstremnu ekspresiju, te svaki od 5 latinoameričkih plesova, ima svoj karakter i zahtijeva interpretaciju istog. Po prirodi sam također jako uporna i tvrdoglava, toliko da mogu otprilike reći da sam ja prošla glavom tamo gdje drugi nisu mogli bagerom. Smatram te svoje osobine vrlo bitnima u mojoj sportskoj karijeri, obzirom da sam veoma ambiciozna, a ta upornost mi ne dozvoljava da se ikada osjetim umornom ili zasićenom od onoga što radim.
Poruka djevojčicama koje sanjaju snove slične tvojima, a šta bi poručila Bosni i Hercegovini?
Novak: Djevojčicama bih poručila da sportski ples nije samo ono što vide u bajnim crtanima i filmovima. Dakle, bilo ko ko ulazi u ovaj sport, treba biti spreman na stotine puta ponavljanja jedne rotacije, kako bi ona nakon 250tog pokušaja ispala kako treba. Također trebaju biti spremni na odricanja, na uspjeh, na poraz, na dobre i loše dane – jer – onaj ko misli da uspjeh dolazi preko noći, nema šta da traži u sportskoj industriji. Ali ako neko ima istinsku želju i volju da uđe u sve to, sigurna sam da neće pogriješiti, jer se zaista bavim najljepšim sportom.
Bosni i Hercegovini bih poručila da vjeruje i podržava svoje sportiste, jer mi itekako imamo potencijal, samo manjkamo sredstava u odnosu na druge evropske države. Nažalost, mnogi naši sportisti naprasno završavaju karijere zbog nedostatka finansijskjm sredstava, te je to možda i glavni problem sporta h BiH. Bilo kako bilo, sport nas čini zdravijima i vitalnijima, razvija naše kognitivne sposobnosti i motoričke funkcije i bez obzira na to koliko godina imali – nikada niste ni premladi ni prestari da se pozabavite svojim zdravljem kroz sport.
(Vijesti.ba)