Tokom sastanka održanog u Qazvinu, Pezeškian je rekao da Teheran više ne može podnijeti daljnju izgradnju ni rast populacije. Istakao je da bi dopremanje vode iz Persijskog zaljeva bilo izrazito skupo te dodao da Iran ranije nije imao dovoljno sredstava za preseljenje, ali da je danas takav korak neophodan.
Vlada je kao moguće rješenje označila regiju Makran na jugoistoku zemlje, iako vremenski okvir preseljenja nije saopćen.
Prošle sedmice je objavljeno da su rezerve vode u Teheranu drastično pale – u brani Amir Kabir ostalo je svega 14 miliona kubika, odnosno oko osam posto ukupnog kapaciteta.
U mnogim dijelovima grada već je počelo smanjenje pritiska u vodovodnoj mreži, a zvaničnici upozoravaju da bi pojedina domaćinstva mogla ostati bez vode.
Iako vlast krizu povezuje s klimatskim promjenama i međunarodnim sankcijama, iranski eksperti upozoravaju da je problem posljedica dugogodišnje loše politike upravljanja vodnim resursima, prekomjerne gradnje brana, iscrpljivanja podzemnih izvora i zanemarivanja ekoloških standarda.
Između 2012. i 2018. broj brana gotovo je udvostručen – s 316 na 647 – bez adekvatnih procjena utjecaja na okoliš.
Rezultat je nizak nivo podzemnih voda, degradirana infrastruktura i gubitak oko 25 posto ukupne gradske vode zbog dotrajalih cjevovoda.
(Vijesti.ba)