Sarajevo safari ovih je dana ponovo tema regionalnih, ali i gotovo svih svjetskih medija, nakon što je Italija otvorila istragu o ovom morbidnom zločinu koji je počinjen tokom opsade Sarajeva, kada su ultrabogataške svjetske elite plaćale da snajperom ubijaju civile u Sarajevu.
Nikola Krstić, novinar iz Srbije, gostujući u programu Nove, komentirao je koliko su naši istočni susjedi spremni suočiti se s počinjenim zločinima.
Krstić: “Snajper-turisti u Sarajevu samo su dio horor slagalice za koju u Srbiji ne želimo da znamo.”
Naglašavajući kako se za priču znalo od 1995. godine, Krstić ističe da je potrebno da se svi u Srbiji “vrate korak dva unazad i vidimo šta mi znamo o tome”. Podsjeća da je jedno istraživanje iz 2017. pokazalo da je na pitanje “za koji grad znate da je bio pod opsadom”, samo 23 posto građana Srbije odgovorilo – Sarajevo.
“Mi kao ne znamo ni šta ni kako se dešavalo, ko je opsjedao to Sarajevo,” kaže Krstić, podsjećajući na broj ubijenih. Dodaje da su “snajper-turisti” dolazili na već ‘gotovo tlo’ koje je uživalo u ubijanju civila.
“Trideset godina je prošlo od toga, nove generacije su došle i potrebno je objasniti šta se dešavalo, bez emocije, faktografski, činjenicama. Nema katarze zato što su nakon raspada Jugoslavije zavladale postratne elite koje nisu dozvoljavale ljudima da sagledaju objektivno činjenice koje su se zbile, već je najlakše bilo da razjedine ljude i da na taj način autoviktimiziraju sopstvenu prošlost,” otvoreno navodi Krstić. Dodaje da se zbog toga čini da se “Sarajevo-safari” u Srbiji desio u paralelnom univerzumu: “Nema nikakve reakcije osim ljudi koji su se bavili tim temama.”
Na pitanje koliko su novinari ključni u istragama ratnih zločina, Krstić ističe da je Srbija imala odlične novinare koji su se bavili tim stvarima, ali su ostajali na marginama društva. “Zato što imamo čitave sisteme – to je počinila tzv. vojska RS, uz logističku pomoć Beograda i mitološku podršku SPC – da to držimo na marginama i stigmatizujemo ljude koji se tim bave.”
Krstić podsjeća i na nedavne priče o fašizmu i fotografijama zločina u Brčkom: “Kako je nastala fotografija zločina u Brčkom, pucanja u potiljak; kako je moguće da je fotograf platio da taj neko puca.”
Također, prisjeća se i jezivog slučaja ruskog pisca Eduarda Limonova, koji je 1992. dolazio iznad Sarajeva i pucao po gradu, dok ga ‘voda’ Radovan Karadžić. “Šira javnost to ne zna, možda dio nas zna, ali šira javnost jednostavno ne zna. Zločin ne zastarjeva, počinitelji i svjedoci su možda umrli, ali mi ne smijemo da izolujemo. Moramo ovdje, na Balkanu, pogotovo mislim na Srbiju, sagledati objektivnije šta se to dešavalo. I ne da sada mi neku odgovornost ponesemo, nego da istina i faktografija užasa dopre do najširih masa. Ljudi moraju da znaju, kada odlaze u Sarajevo, da ti ljudi tamo nisu imali struju, vodu, osnovne namirnice, da su preživljavali i bili non stop pod nišanom snajpera i artiljerije.”
Za kraj je rekao: “Ti snajperisti koji su plaćali, oni su dolazili na platformu koja je već svela ljudski život na nulu. Dakle, neko se dosjetio kako da od toga napravi biznis pa dodatno finansira tu mašineriju i ne smijemo zaboraviti da ova država, Srbija, raste nad leševima devedesetih.”
(Vijesti.ba)