Daytonski mirovni sporazum potpisan je prije 30 godina u američkoj vojnoj bazi u saveznoj državi Ohio. Iako su danas svi u Bosni i Hercegovini nezadovoljni njegovim rezultatima, njegov osnovni cilj je ostvaren – rat je završen, poručuje jedan od tvoraca sporazuma, Krešimir Zubak.
Zubak je u novembru 1995. godine predvodio delegaciju bosanskohercegovačkih Hrvata na pregovorima u bazi Wright-Patterson, gdje se odlučivalo o miru i budućem uređenju BiH, prenosi HINA.
– Stanje na terenu u Federaciji uoči Daytona bilo je anarhično. Istovremeno su funkcionisale i strukture Herceg-Bosne i Republike BiH, dok se pokušavala uspostaviti nova vlast dogovorena u Washingtonu. Proces je išao teško i bilo je otpora, ne samo sa hrvatske strane – prisjetio se Zubak.
U delegaciji su, osim njega i Jadranka Prlića, bili i Alija Izetbegović, Haris Silajdžić te Muhamed Šaćirbegović.
– Iako smo nastupali kao jedinstven tim, nismo imali ista gledišta. Holbrooke i njegov tim su to prihvatili, pa smo o ustavu i teritorijalnom razgraničenju iznosili odvojene stavove – kazao je.
Zubak je odbio parafirati prijedlog prema kojem bi Posavina trajno pripala Republici Srpskoj u okviru podjele teritorije 51:49.
– Govorio sam: ne dajmo ono što je naše za nešto tuđe. Naše nećemo uspjeti vratiti, a tuđe nećemo prihvatiti kao svoje – kaže on.
Prema njegovim riječima, hrvatski pregovarači imali su slobodu odlučivanja o ustavnom uređenju BiH, dok je zvanični Zagreb vršio pritisak samo da se rat što prije završi.
– Hrvatska je željela da se rat u BiH okonča i da se pitanje istočne Slavonije riješi bez oružanog sukoba – dodao je Zubak.
Najspornije pitanje u Daytonu, ističe on, bio je status Republike Srpske, koja se pojavila kao već priznat entitet.
– Prema onome što znamo, Holbrooke je na to nagovorio Izetbegovića tokom tajnih razgovora u Istanbulu. Do danas nije jasno ko je ovlastio Šaćirbegovića da to kasnije potvrdi potpisom u Ženevi – rekao je.
Govoreći o Franji Tuđmanu, tadašnjem hrvatskom predsjedniku, Zubak kaže da je bio vrlo pragmatičan.
– Iako to može zvučati grubo, njegov stav je bio da u ratu ne možeš tražiti apsolutnu pravdu – navodi.
Kao svoje najveće postignuće Zubak vidi činjenicu da su Hrvati, Bošnjaci i Srbi u Daytonskom ustavu definirani kao konstitutivni narodi.
– Najvažnije mi je bilo da u ustav uđe da smo mi konstitutivan narod. To je postalo trajna garancija ravnopravnosti Hrvata u BiH – naglašava.
Na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine izabran je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH s podrškom više od 330 hiljada birača – što danas smatra nezamislivim.
Zubak ocjenjuje da se Bosna i Hercegovina u poslijeratnom periodu previše oslanjala na odluke međunarodne zajednice, što je, kako kaže, bilo kontraproduktivno.
– Danas živimo u vremenu kada se rat vodi političkim sredstvima. Imamo tri potpuno različite vizije budućnosti BiH i to je njen najveći problem – zaključuje.
Iako je kritičan prema pojedinim potezima sadašnjeg rukovodstva HDZ-a BiH, smatra da su u pravu kada insistiraju na izmjenama izbornog zakona i načinu izbora članova Predsjedništva i delegata u domovima naroda.
(Vijesti.ba)