Najsjeverniji grad na svijetu, Longyearbyen, nalazi se na arhipelagu Svalbard – strateški važnom, ali demilitariziranom području pod suverenitetom Norveške.
Smješten usred arktičke tundre, između ledenjaka i pod polarnim nebom, Longyearbyen leži gotovo tačno na pola puta između Sjevernog pola i ruskog poluotoka Kola, gdje se nalazi glavno sjedište Putinove nuklearne flote.
U Longyearbyenu, gdje je tlo vječno smrznuto, kuće i stambeni blokovi za više od 2.000 stanovnika izgrađeni su na stubovima, piše Der Spiegel.
Tokom sezone, kruzeri svakodnevno iskrcavaju talase znatiželjnih turista koji se opskrbljuju lokalnim arktičkim specijalitetima – poput pršuta od irvasa, dimljenog tuljana i odreska od kita posluženog s kompotom od luka.
Dugi niz godina norveški slogan za sjever glasio je: „High North, Low Tension“ – „visoki sjever, niska napetost“. Time se izražavala nada da će odnosi s Rusijom na Arktiku ostati mirni uprkos geopolitičkim tenzijama. No, čini se da je toj ideji došao kraj.
Norveška vlada planira značajno povećati vojni budžet – ubuduće će za odbranu izdvajati 5 posto BDP-a, što je više nego dvostruko u odnosu na prethodne iznose.
Ova odluka donesena je zbog sve veće strateške važnosti arhipelaga Svalbard, koji omogućava nadzor nad ključnim pomorskim rutama između Barentsovog mora i sjevernog Atlantika.
Otočje također igra ključnu ulogu u budućem iskorištavanju velikih, još neotkrivenih rezervi nafte i plina.
Vladimir Putin je još 2020. godine prepoznao rastući značaj Arktika i donio plan razvoja regije iznad Polarnog kruga.
Ubrzo nakon toga naredio je reorganizaciju ruske Sjeverne flote, koja je sada samostalan vojni distrikt sa snažnim nuklearnim arsenalom.
Ta flota, stacionirana u Barentsovom moru, čini srž ruske pomorske moći.
Prema međunarodnom pravno obavezujućem sporazumu, koji je između ostalih ratificirao i Sovjetski Savez, Svalbard od 1925. godine pripada Norveškoj kao demilitarizovana zona.
Barem na papiru, to otočje u Arktiku time pripada i teritoriji NATO-a, podsjeća Der Spiegel.
No, otkako je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine, raste zabrinutost da bi Svalbard mogao postati novo krizno žarište.
Ne samo zbog svog strateškog položaja unutar operativnog područja ruske flote nuklearnih podmornica, već i zato što na Svalbardu, osim oko 3.000 polarnih medvjeda, živi i znatan broj Rusa.
Na arktičkom arhipelagu Svalbard, pod norveškim suverenitetom, nalazi se i nekoliko ruskih uporišta koja i danas djeluju pod okriljem državnog rudarskog koncerna „Arktikugol“.
Ova kompanija, sa sjedištem u Moskvi, osnovana je 1931. godine kako bi upravljala sovjetskim interesima u eksploataciji uglja na Svalbardu – ulogu koju, iako u promijenjenom kontekstu, i danas zadržava.
(Vijesti.ba)