Literarna nagrada Angelus – Nagrada za knjigu Srednje Evrope jedna je od najrenomiranijih i najprestižnijih književnih nagrada u Centralnoj i Istočnoj Evropi.
Roman je u poljskoj objavljen u okviru izdavačke kuće “OficynaLiteracka Noir sur Blanc“, a prijevod na poljski jezik potpisuje Dorota Jovanka Ćirlić. Govoreći za Fenu o nagradi, kazala je da je ona raduje i kao prevoditeljicu.
– Jer, ta nagrada znači i da sam dobro prevela knjigu koja je otvorila srca čitaoca. Kao prevodilac idem korak iza autora, on me vodi, ali ako pogriješim – prva poginem i povučem i njega. A on je nedužan – kaže Ćirlić.
Ona ističe da kao prevoditeljica ima priliku da sretne pisce koji su sjajni, pošteni, dragi, a sa Cvijetićem se nije upoznala do uručenja nagrade u Wroclawu.
– Mi smo ranije samo kontaktirali mailom, upoznali smo se tek u Wroclawu, dakle u gradu koji dodjeljuje nagradu za srednjoevropsku književnost. Darko Cvijetić uživo je bio kao autor Darko Cvijetić. Kad smo ušli u lift, ja mu kažem: ‘Vidi, Schindlerov lift! Stvarno. Čovjek ne povjeruje u takve slučajnosti. A on mi kaže: U Crvenom soliteru nije bilo Schindlerovog lifta. To sam ja izmislio – prisjeća se Ćirlić.
Komentirajući Cvijetićevu rečenicu: “Rat mi nije dao izbor teme, on je jednostavno nametnuo priču koju sam morao zapisati“, Ćirlić kaže kako njoj autor nameće teme.
– Jednostavno, neke knjige moram prevesti. Tema rata je bila izazov za mene kao prevoditeljicu – nisam, na sreću, doživjela još ni jedan rat – kazala je, napomenuvši da je prevela Cvijetićevu triologiju (“Shindlerov lift“, “Što na podu spavaš“, “Previše mi to. Osam djevojčica“).
Kako je Cvijetić autor koji spaja i poeziju i prozu, Ćirlić je kazala da je taj spoj za nju bio izazov.
– Ja ne prevodim poeziju. Moram dodati: poeziju Darka Cvijetića prevodi Milos Waligórski, ja prozu. Tako smo se dogovorili, a autor je to prihvatio. Kad sam prevodila ‘prozne’ knjige Darka Cvijetića morala sam duboko ući u taj prozno-poetski jezik. Ko razume poeziju do kraja? A ko prozu? Ali bez izazova nema uzbuđenja u tom radu – ocijenila je.
Govoreći o prevođenju i izazovu koji taj posao nosi, dok su sami prevodioci nerijetko zaboravljeni, Ćirlić navodi da nema s tim problema.
– Prevodim zbog ljubavi, ljubavi prema književnosti koju moji sugrađani ne bi upoznali kad ne bi bilo mene. Drugi razlog mog prevođenja: šta da pričam mojim prijateljima o knjizi, koju sam pročitala? Prijateljica mi je jednom rekla: šta me gnjaviš? Ajde sjedi i radi. Iduće nedelje imam rođendan. Tako sam postala prevoditeljica. A ona je dobila poklon tog dana. I ja sam dobila poklon od vaše književnosti, od vaših pisaca, spisateljica: preko 45 proznih knjiga i isto toliko pozorišnih drama. To je velik poklon, vjerujte mi – istakla je prevoditeljica Dorota Jovanka Ćirlić.
Govoreći o tome ima li u planu neke buduće prevode bh. autora, ona je kazala da čita Feridu Duraković, Almira Imširevića te da dobre riječi nemaju kraja.
– Pa, mogu reči da nemam više poteškoća sa jezicima. Jedina prepreka je doći u srž svijeta, jezika autora. Ali zbog toga prevodim. Da uhvatim taj bljesak, taj trenutak, kad se rodi priča – zaključila je Ćirlić u razgovoru za Fenu.
Dorota Jovanka Ćirlić (Mentzel) je prevoditeljica književnosti, urednica, eseistkinja. Dobotnica je nagrade u Olimpijadi Književnosti i Poljskog Jezika. Prvi prevod objavila je 1977. godine. Od 1978. godine radi u pozorišnom časopisu “Dialog”, zadužena, između ostalog, za dramsku književnost zemalja nastalih poslije raspada Jugoslavije. Član je Saveza Poljskih pisaca.
Dobila je nagradu za najbolji prevod drame za “Zmijin svlak” Slobodana Šnajdera i nagradu za cjelokupno prevodilačko djelo ZAIKS-a, poljskog udruženja umetnika, pisaca, prevodilaca, kompozitora. A sada i nagradu za srednjoevropsku književnost ANGELUS za roman bh. autora Darka Cvijetića “Shindlerov lift“.
Između ostalog je prevodila Dragoslava Mihailovića “Kad su cvetale tikve“, Davida Albaharija “Opis smrti“, “Mamac“, “Ludvig“, Miodraga Bulatovića “Rat je bio bolji“, Dubravku Ugrešić “Kultura laži, “Štefica Cvek u raljama života“, “Muzej bezuvjetne predaje“, “Zabranjeno čitanje“, “Kultura karaoke“,“Lisica“, “Brnjica za vještice“, zatim Mirka Kovača “Malvina“, “Kristalne rešetke“,“Grad u zrcalu“, kao i Nenada Veličkovića “Konačari“, “Sahib“, Lanu Bastašić “Uhvati zeca“, te Svetlanu Broz “Dobri ljudi u vremenu zla“.
Prevodila je i brojne drame. Između ostalih Djela Biljane Srbljanović, Igora Štiksa, Zlatka Topčića, Almira Imširevića, Tene Štivičić Fragile, Mate Matišića.
(Vijesti.ba / FENA)