Pitanje koje je tada predložila vladajuća većina u Narodnoj skupštini RS glasilo je:
“Da li prihvatate odluke neizabranog stranca Christiana Schmidta i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsjednika RS, kao i odluku CIK-a o oduzimanju mandata predsjedniku Dodiku?“
Odluka o referendumu donesena je 23. avgusta, a datum glasanja bio je zakazan za 25. oktobar. Ipak, plan je u međuvremenu propao.
Vlast u Banjoj Luci odustala je od održavanja referenduma, a Dodik je u međuvremenu javno priznao presudu Suda BiH, kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja javnih funkcija.
Politički blef
Istovremeno, Narodna skupština RS poništila je sve zakone usvojene u posljednjih godinu i po dana, koje je Ustavni sud BiH proglasio protivustavnim i suprotnim Dejtonskom sporazumu. Među njima su i oni koji su bili razlog da se protiv Dodika vodi krivični postupak pred Sudom BiH, a koji je sada pravosnažno okončan presudom.
Nakon presude, Dodik je odstupio s funkcije predsjednika entiteta. Za vršiteljicu dužnosti predsjednika RS imenovana je njegova dugogodišnja saradnica i savjetnica Ana Trišić-Babić, koja će obavljati tu dužnost do prijevremenih izbora, zakazanih za 23. novembar.
Iako je referendum otkazan, Dodik je početkom oktobra izjavio da nije u potpunosti odustao od ideje, te da će se “najvjerovatnije održati 9. januara” — datuma koji se tradicionalno obilježava kao Dan RS-a.
Iz opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) ocijenili su da je cijela priča o referendumu bila još jedna politička predstava vlasti i “sredstvo za manipulaciju emocijama građana”. Prema njima, odustajanje od održavanja referenduma samo potvrđuje da je riječ o klasičnom političkom manevru, a ne o stvarnoj namjeri da se građani pitaju o važnim pitanjima.
Ovo nije prvi put da je referendum “bačen” od lidera SNSD-a jer godinama građani bh. entiteta RS svjedoče stalnim najavama referenduma, koji su većinom ostajali na nivou političkih prijetnji.
Dodik gotovo svake godine obećava da će građani entiteta moći odlučivati o pitanjima suvereniteta, pravosuđa ili Dana RS-a.
Lažni plebiscit
Ipak, većina tih inicijativa završila je kao politički blef, usmjeren na zadržavanje kontrole i mobilizaciju birača, a ne na stvarno provođenje glasanja.
Najnovija najava referenduma, kojom su građani trebali odlučivati o presudi Suda BiH i odlukama visokog predstavnika, pokazuje isti obrazac: “teška” retorika, dramatična očekivanja, ali bez stvarne realizacije.
Nakon što je Dodik priznao presudu Suda BiH i povukao zakone koje je ranije osporavao, planirani referendum je odgođen, potvrđujući trend da prijetnje referenduma služe prvenstveno političkoj strategiji, a ne građanskom odlučivanju.
Historija nam pokazuje da su Dodikovi pokušaji održavanja referenduma – od Dana RS, preko pravosudnih nadležnosti, do hipotetičkog otcjepljenja – uglavnom bili alat za pregovore s međunarodnom zajednicom i jačanje političkog rejtinga SNSD-a.
Iako prijetnje i najave često podižu napetosti unutar BiH i izazivaju zabrinutost međunarodne zajednice, realnost je da nijedan od tih referenduma nije doveo do stvarnog promjenjenog statusa entiteta.
Dodikove godine vlasti obilježene su ciklusima obećanja i obmana, a njegove političke igre ne mijenjaju ustavni okvir Bosne i Hercegovine niti Dejtonski sporazum, a planirani referendumi ostaju simbolična sredstva za manipulaciju naroda u RS-u i odlaganje stvarnih političkih pitanja.
Kada se vratimo u prošlost njegovih izjava i najava, to nam samo pokazuje da su brojni planirani referendumi bili privremeno odgađani ili potpuno ukidani, što ukazuje da cilj nije bila stvarna demokratija, nego manipulacija emocijama javnosti i kreiranje iluzije političke borbe.
Tarik Kučević
(Vijesti.ba)