Od prijeratnih 35.434 stanovnika, prema Popisu iz 2013. godine, u Novom Gradu ih je ostalo svega 27.115, dok broj Bošnjaka, koji su nekada činili više od trećine stanovništva, sada iznosi manje od četvrtine.
Mladost odlazi, stari umiru, a vlasti ne čine ništa da se situacija promijeni i odlazak zaustavi.
Općina broji ukupno 48 naselja, od kojih je samo jedno gradsko, četiri su mješovitog tipa, a ostala su pretežno seoska.
Po završetku rata, Novi Grad je bio jedno od prvih područja u Bosni i Hercegovini koje je započelo proces masovnog povratka.
– Povratak Bošnjaka u Novi Grad počeo je 1999. i 2000. godine, kada je međunarodna zajednica bila usmjerena na druga područja. S obzirom da je Prijedor tada bio pod sankcijama, mi smo iskoristili priliku i odmah krenuli u obnovu. Najveći zamah bio je 2003. godine kada je ostvareno čak 54% povratka Bošnjaka u odnosu na Popis iz 1991. godine – prisjeća se Fikret Halilović iz Bosanskog Novog, danas Novog Grada.
Međutim, nakon tog kratkog razdoblja optimizma, uslijedio je egzodus.
– Ljudi su nekoliko godina radili oko kuće, bavili se zemljoradnjom, ali bez posla nije bilo života. Mnogi su morali otići u Švedsku, Francusku i druge zemlje Evrope. Čak su im i te zemlje pomagale da napuste BiH – kaže Halilović.
Političko prisustvo Bošnjaka u Novom Gradu s godinama je oslabjelo.
– Danas imamo samo tri odbornika od ukupno 27 u Skupštini Opštine. Nakon povratka ih je bilo sedam, i to je bio naš maksimum – navodi Halilović.
Demografski trendovi također su zabrinjavajući. Ove godine u prvi razred upisano je samo 12 bošnjačke djece, što je znatno manje nego ranijih godina.
– Nakon što su 2004. godine dva autobusa Bošnjaka otišla u Francusku, stvari su krenule nizbrdo i taj proces se do danas nije zaustavio – ističe Halilović.
Prema njegovim riječima, danas u Novom Gradu živi nešto više od hiljadu Bošnjaka, uglavnom starijih osoba.
– Svjesni smo da će s vremenom taj broj biti još manji, ali sam uvijek bio optimista. Vjerujem da će promjene u svijetu, posebno u Evropi, dovesti do povratka naših ljudi ovdje, odakle su nekada otišli – kaže Halilović.
Privredna aktivnost u Novom Gradu danas je skromna. Uglavnom su to, kaže Halilović, javne ustanove na budžetu opštine – komunalno preduzeće, dom zdravlja i slične institucije.
– Postoji nekoliko građevinskih firmi sa po dva ili tri radnika, koje rade samo sezonski. Najjača firma je paletara koja proizvodi eko palete i zapošljava pet do šest radnika – objašnjava Halilović.
Osim toga, postoji i manja privatna firma koja se bavi izvlačenjem drva iz šume, cijepanjem i izvozom, sa svega tri zaposlena.
– Ukupno, s administracijom Opštine, ima oko 700 stalno zaposlenih, te još između 300 i 500 koji povremeno rade u obrtima. Novi Grad je, nažalost, grad koji polako umire – zaključuje Halilović.
Posebnu zabrinutost, dodaje, izaziva i problem mogućeg nuklearnog odlagališta u susjednoj Hrvatskoj, preko rijeke Une, što dodatno komplikuje ionako tešku situaciju u ovoj pograničnoj općini koja se posljednjih godina bori sa ogromnim vanjskim migracijama.
(Vijesti.ba / FENA)
IZVOR