Tamo smo razgovarali s ljudima koji su mu bili najbliži, koji su s njim dijelili život, radost, tugu i tišinu posljednjih dana.
U Semizovcu nas je dočekao Vlado Pejić, Halidov školski drug, prijatelj i vozač u posljednje dvije decenije. Živi s porodicom Bešlić, u istom hotelu koji su zajedno gradili i održavali. Vidno potresen, Vlado nam je kroz suze govorio o prijateljstvu koje je trajalo cijeli život.
„Dvadeset godina, svaki dan. Svaki dan s njim bio je nova priča. Odrasli smo zajedno, išli u školu, družili se do kraja. Bio je jednostavan, prost čovjek, nikakve kalkulacije, samo istina – jer iz takve je porodice došao“, kazao je Vlado, jedva pronalazeći riječi.
Kaže i da se Halid nikada nije odvojio od svog rodnog kraja – zavičaj mu je bio svetinja. „Mnogo ga je volio. Mnogi će doći na sahranu, organizovano, avionima… Cijela Jugoslavija ga je voljela. Ne može se to opisati“, rekao je.
Dva dana prije smrti, Halida su posjetili njegove najbliže komšije iz sela. Među njima bila je i Daliborka Ponjarac, iz Vrabaca, dugogodišnja prijateljica i susjeda porodice Bešlić. U tom emotivnom oproštaju, donijela mu je nešto što je za Halida imalo neprocjenjivu vrijednost – krušku iz njegovog dvorišta.
„Kao da je cijeli svijet ugledao na jednom dlanu kad je uzeo tu krušku“, prisjeća se Daliborka. „Bio je pun života, pozitivan. Vjerovali smo da će se izvući. Uvijek je pričao o svom selu, o bijelom luku iz Vrabaca, o jednostavnim stvarima koje su za njega bile najveće bogatstvo.“
U Vrapcima, gdje je rođen u skromnoj kući zajedno s četiri sestre, Halid je proveo najranije godine. Tamo je započela njegova priča – i tamo se uvijek vraćao.
Stara porodična kuća, ovjekovječena u njegovoj pjesmi „Stara kuća“, danas stoji kao nijemi svjedok početaka jednog od najvećih glasova Balkana. Nedaleko od nje izgradio je novu kuću, gdje je često boravio sa suprugom, sinom i unucima.
Pored starog puta i danas stoji kruška – simbol djetinjstva, doma i posljednje Halidove radosti. U jednoj njenoj voćki bio je Halidov cijeli svijet.
Dženaza Halidu Bešliću klanjaće se u ponedjeljak, 13. oktobra, poslije podne namaza u 13:30 sati, u haremu Gazi Husrev-begove džamije. Ukop će biti obavljen istog dana na Gradskom mezarju Bare u 15:00 sati. Očekuje se dolazak ogromnog broja ljudi iz cijelog regiona, organizovano, iz svih pravaca.
Otišao je tiho, kako je i živio, svjedoče njegovi bližnji.
Ostala je rijeka pjesama i najljepših stihova, svjedoči publika.
Ostalo je more sjećanja hiljada ljudi na dobrog čovjeka.
Ostala je jedna kruška na suhoj grani u jesen 2025.
Ostala je stara kuća čiji kamen pamti i radosti i žalosti generacija Bešlića.
Halid je otišao i ponio samo dobra djela, a narod svjedoči da ih je pregršt.
(Vijesti.ba)