Neki od dobitnika Nobelove nagrade, uprkos kasnijem svjetskom uspjehu, nisu bili uzorni učenici. Dok su neki od njih imali besprijekorne školske rezultate od početka, drugi su markirali, bili izbačeni iz škole i često sumnjali u svoj životni put.
Jedan od najpoznatijih laureata, Albert Einstein, u mladosti nije bio briljantan student. Tokom studija na Politehničkom fakultetu u Zürichu (danas ETH Zürich) često je izbjegavao predavanja i usmjeravao se isključivo na fiziku. Na kraju studija završio je gotovo na dnu svoje generacije, a nakon diplome bio je jedini kojem nije ponuđeno asistentsko mjesto. Ipak, 1921. godine osvojio je Nobelovu nagradu za fiziku.
Slično iskustvo imala je i Frances Arnold, dobitnica Nobelove nagrade za hemiju 2018. godine. Tokom školovanja u Sjedinjenim Američkim Državama često je markirala i na kraju bila izbačena iz škole. “Bila sam nemirna i naprednija od vršnjaka, pa mi je škola postala dosadna”, priznala je Arnold. Kasnije je sama učila gradivo i polagala ispite, iako je rijetko prisustvovala nastavi. Danas smatra da bi obrazovni sistem trebao biti prilagodljiviji učenicima različitih sposobnosti.
David Card, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2021. godine, također je imao neobično školovanje. Odrastao je na farmi u Kanadi i pohađao malu seosku školu u kojoj je jedna učiteljica predavala svim razredima. „Takav sistem nije bio idealan, ali je omogućavao da napredujete brzo ako ste samostalni“, prisjetio se Card.
Mnogi laureati suočili su se s izazovima tokom obrazovanja: Elinor Ostrom, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, odbijena je na doktorskom studiju; Carol Greider, dobitnica Nobelove nagrade za medicinu 2009., borila se s disleksijom; dok je Tomas Lindahl, dobitnik nagrade za hemiju 2015., pao upravo taj predmet u srednjoj školi.
Frances Arnold i David Card ističu da im je rano radno iskustvo pomoglo da sazru i nauče cijeniti obrazovanje. Arnold je kao tinejdžerica radila različite poslove, dok je Card pomagao ocu na farmi i ustajao u pet ujutro da bi muzio krave prije škole.
Njihove priče pokazuju da put do uspjeha ne mora biti pravolinijski — i da čak i oni koji nisu bili „idealni“ učenici mogu ostaviti dubok trag u nauci i svijetu.
(Vijesti.ba)