Smanjenje troškova i žudnja za profitom u aviokompanijama, sistemski su utjecali na ugrožavanje sigurnosti, a mnogi iscrpljeni radnici se osjećaju previše zastrašeno da bi se suprostavili odlukama menadžmenta, pokazalo je istraživanje Univerziteta u Gentu u Belgiji, piše The Guardian.
Studija, u kojoj je učestvovalo 6.900 radnika, također je otkrila zabrinutost među kabinskim osobljem koje je izjavilo da se osjeća prisiljeno prodavati parfeme i alkohol tokom leta, što predstavlja sukob s njihovom ulogom u očuvanju sigurnosti i dobrobiti putnika.
U izvještaju se navodi da je pandemija COVID-19 dodatno ubrzala pogoršanje radnih uvjeta. Istraživači ističu da je generacija iskusnih pilota napustila industriju, a zamijenili su ih mlađi, jeftiniji i fleksibilniji radnici koji češće prihvataju nesigurne ugovore, što slabi njihovu sposobnost da održavaju profesionalne standarde.
Na pitanje da li se osjećaju sigurnim u odupiranju odlukama koje se čine potencijalno nesigurnim, više od polovine ispitanika u anketi reklo je da se ne osjećaju sposobnima da “modificiraju uputstva” od menadžmenta na osnovu prigovora na sigurnost. Rezultati su pokazali pogoršanje u odnosu na studiju iz 2014. godine, koju je također provedeo Univerzitet u Gentu, koja je otkrila da je 82 posto pilota reklo da se osjećaju sposobnima da modificiraju uputstva.
Oko 30 posto pilota priznalo je da ponekad oklijevaju donijeti sigurnosne odluke iz straha od negativnih posljedica po karijeru.
– Pomak u vezi s odgovornostima vezanim za prodaju tokom leta razvodnjava sigurnosnu ulogu kabinskog osoblja, stvara sukob u ulozi, psihosocijalni stres i pravne nejasnoće – napisali su autori studije, Yves Jorens i Lien Valcke.
– Iako komercijalni pritisci mogu učiniti takve prakse privlačnim za aviokompanije, one dolaze na štetu dobrobiti radnika, sigurnosnih standarda i profesionalnog integriteta – dodali su.
Učesnici studije govorili su o tzv. “modelu švicarskog sira”, gdje su sigurnosni slojevi “sistemski slabljeni iz finansijskih razloga”, ostavljajući posljednju barijeru protiv nesreća da zavisi od sreće, a ne od čvrste zaštite.
S rastućom dominacijom niskobudžetnih avioprevoznika i oporavkom zračnog saobraćaja nakon pandemije, posade su pod pritiskom da rade duže smjene, uz manje prilika za odmor. Kao rezultat, 42 posto svih ispitanika smatra da menadžment daje prednost rasporedu u odnosu na sigurnost.
Umor ostaje konstantan problem, a osoblje često osjeća da ne može tražiti odmor čak ni kada su iscrpljeni ili bolesni. Gotovo trećina pilota i skoro polovina kabinskog osoblja priznaje da ponekad oklijevaju da se proglase nesposobnim za let. Posada je anonimno podijelila svoja iskustva.
– Osjećam se kao kriminalac samo zato što sam bolestan – rekao je jedan ispitanik, dok je drugi nnaveo da je njihov menadžer u evropskoj bazi vikao na njih tjerajući ih da prodaju tokom leta.
Drugi su se žalili da se ne osjećaju cijenjeno. Jedan je izjavio da ih aviokompanija tretira kao broj i ništa više.
– Ne vodi se računa o mentalnom ni fizičkom zdravlju. Profit je važniji od ljudske dobrobiti. Radno okruženje je toksično, a strah je sveprisutan. Taj strah dolazi od broja ljudi koje otpuštaju zbog glupih razloga – pojasnio je.
Na pitanje o zdravlju i tome da li osjećaju da se aviokompanije brinu o njihovim ličnim ciljevima i dobrobiti, 68 posto svih ispitanika nije prošlo prag za pozitivno mentalno zdravlje, dok se 78 posto izjasnilo da se osjećaju “dehumanizirano”. Istraživanje je pokazalo da su atipični oblici zapošljavanja, poput kratkoročnih ugovora, samozaposlenosti ili agencijskog rada, povezani s lošijim uvjetima.
Mlađe starosne grupe i radnici iz Poljske, Češke, Mađarske i drugih istočnoevropskih zemalja češće su zaposleni na atipičnim ugovorima u poređenju sa starijim kolegama. Među osobama mlađim od 21 godine, 41 posto je u atipičnom radnom odnosu, dok je među istočnoevropljanima taj broj 52 posto.
Intenzitet rada se povećao u odnosu na prije deset godina, zbog digitalizacije, automatizacije i većeg broja putnika, što posadi ostavlja manje vremena da efikasno obavlja svoje zadatke, navode autori.
– Zabrinjavajući trend je sve češća upotreba “upravljanja strahom”, gdje se dobrobit zaposlenih ne povezuje direktno sa sigurnosnim ishodima. Atipični rad nije nestao, a rizici koje je stvorio prije deset godina sada se osjećaju u cijelom sektoru – tvrde autori.
Oni uozoravaju da, bez poboljšanja pravila i ugovora, evropska avioindustrija rizikuje da izgubi svoju “sigurnosnu prednost”.
– Radni uvjeti više nisu samo socijalno pitanje, oni direktno utječu na sigurnost, dobrobit i umor, a sve je međusobno povezano. Bez poštenog i stabilnog zapošljavanja, ne možemo održati siguran i otporan evropski zračni sektor – rekao je Jorens.
– Kada su piloti pod pritiskom i putnici osjećaju rizik. Ove zloupotrebe zahtijevaju hitnu istragu – upozorio je Ignacio Plaza, generalni sekretar Evropskog udruženja pilota.
(Vijesti.ba / FENA)