Ova improvizirana podzemna igraonica jedno je od rijetkih mjesta gdje se djeca mogu družiti na sigurnom, piše The Guardian. Na nekoliko sati, kao da rat ne postoji. Kada eksplozije postanu preblizu, nastavnici pojačavaju muziku ili plješću glasnije kako bi prikrili zvuke detonacija.
Kako su djeca širom Ukrajine ovoga mjeseca krenula u školu, jedno od troje ulazi u četvrtu uzastopnu školsku godinu s prekidima. U gradovima na liniji fronta, poput Hersona, gdje su škole oštećene u napadima, nastava se uglavnom odvija online.
Ali nakon godina izolacije kod kuće ili u skloništima, djeca zaostaju u obrazovanju i razvoju. Postaju sve frustriranija.
– Moj sin me pita zašto ne može vani, jer kaže da može biti ubijen i kod kuće i napolju – nema razlike – kaže Valentina (37), majka koja je korisnica centra.
Rizik od smrti ili povreda za civile je veliki. Rusija u Hersonu vodi sistematsku kampanju dronovima s ciljem širenja straha među stanovnicima, nazvanu “ljudski safari”, koja bi mogla predstavljati ratni zločin. U julu je jednogodišnji dječak poginuo u dvorištu stambene zgrade u Hersonskoj oblasti u napadu dronom.
Prema podacima UN-a, broj civilnih žrtava je u porastu, a većina se pripisuje ruskim napadima eksplozivnim oružjem dugog dometa u naseljenim područjima i dronovima kratkog dometa blizu linije fronta. U cijeloj Ukrajini, više od 3.000 djece je ubijeno ili ranjeno od početka rata 2022. godine, što je ekvivalentno oko 150 školskih učionica. Zbog takvih opasnosti, porodice većinu vremena provode pod zemljom ili u zatvorenom, pažljivo odmjeravajući svaki izlazak. Zatvoreni u domovima, nastavnici kažu da djeca teško uspostavljaju socijalne kontakte, da im je narušen govor i samopouzdanje, a neka još nisu naučila ni čitati.
– Umjesto da se fokusiraju na igru i druženje, djeca su usmjerena na fizičko preživljavanje – kazala je Narmina Strishenets, savjetnica za konflikte iz britanske organizacije Save the Children.
– Mnoga sada zaostaju jednu do dvije godine u osnovnim predmetima. Napadnutno im je djetinjstvo i gube nadu – dodala je.
Podzemni centar za igru, na tajnoj lokaciji u stambenom dijelu Hersona, jedno je od rijetkih mjesta gdje djeca dobijaju podršku nastavnika i psihologa. Osnovao ga je prošle godine predsjednik lokalne stambene zajednice Oleh Turchynskyi.
– Pretvorili smo ovaj podrum u sklonište 2023. kada su napadi na grad pojačani – kazao je šezdesetogodišnji Turchynskyi.
– Kada sam vidio kako djeca ovdje napreduju jer mogu biti zajedno, shvatio sam da je ovo pravo mjesto za njih – istaknuo je.
Otvoren radnim danima, centar okuplja djecu od jedne godine do tinejdžerskog uzrasta. Manji crtaju, pjevaju i igraju se, dok stariji gledaju TV ili razgovaraju s prijateljima. Psiholozi pokušavaju ublažiti anksioznost, probleme sa snom i stanja poput autizma, koja su, kažu, teža za upravljanje u ratnim uslovima.
Turchynskyi kaže da je jedno dijete u centru mjesecima živjelo u podrumu tokom okupacije, te je zbog stresa razvilo dijabetes. Kada je dječak prvi put došao u centar, govorio je samo “da ili “ne”, ali sada polako vraća samopouzdanje zahvaljujući radu s psihologom. Prošlog mjeseca, dron je pogodio kuhinju u Turchynskyjevom stanu na 12. spratu dok je njegova supruga pripremala večeru. On je zadobio povrede glave i tijela, a supruga je u kritičnom stanju u bolnici, s tijelom punim gelera.
– Svaki dan i noć sjećam se njenog vriska, tako glasnog i užasnog – kazao je Turchynskyi. Ostao je u Hersonu jer osjeća odgovornost prema zajednici i djeci.
– Ne mogu ih ostaviti same – naveo je.
U skloništu, Valentina kaže da je i njen dom pogođen dronom ranije ove godine, te da sada s petnaestogodišnjim sinom Klavom živi kod prijatelja. Često nema struje ni interneta, a noću izbjegava paliti svjetla kako ne bi privukla dronove.
Njena najveća briga je, međutim, to što je pokušala previše zaštititi sina od vlastitog straha, sada jedva reaguje na zvuke eksplozija.
– Svaki dan ovdje je sve gori – kaže Valentina.
– Ranije sam išla autom u supermarket, a sada idem biciklom jer nema motora da prikrije zvuk dronova, tako znam kad treba da trčim. Postojimo, ne živimo – zaključila je.
(Vijesti.ba / FENA)