– Iznimno je važno da se Bosna i Hercegovina prepozna kao društvo koje je pretrpjelo genocid i međunarodnu agresiju Hrvatske i Srbije. Društvu koje je pretrpjelo takvu agresiju hitno su potrebne inicijative tranzicijske pravde koje bi obnovile vladavinu prava zajedno s funkcionalnom demokratijom kako bi se spriječilo ponavljanje zločina. Bivši visoki predstavnik Inzko je razumijevajući hitnost situacije proveo zakon protiv poricanja genocida i protiv veličanja osuđenih ratnih zločinaca.
Ipak, rukovodstvo entiteta Republika Srpska redovito negira genocid i druge ratne zločine i veliča one koji su predvodili činjenje ovih zločina. Slave “Dan Republike Srpske”, proslavu entiteta stvorenog kroz genocide i druge ratne zločine, i tvrde da je došlo vrijeme za secesiju. Poricanje genocida, govor mržnje i prijetnje secesijom su osmišljeni da podstaknu progon i nasilje I ponovno traumatiziranje preživjelih. Takve namjere treba osuditi i procesuirati prema Krivičnom zakonu BiH.
Dok se ratni zločinci redovito veličaju – uključujući i proslavu “Dana Republike Srpske” – preživjelima se onemogućava postavljanje spomen-obilježja na mjestima gdje su proglašeni genocidom I drugim ratnim zločinima. Ovo predstavlja diskriminatorni progon što je kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima koji se mora rješavati pravnim lijekovima, uključujući i krivično gonjenje onih koji sprječavaju pravo na memorijalizaciju.
Nedostatak podrške vladavini prava u BiH kroz krivična gonjenja ovakvih djela ili inicijative za tranzicionu pravdu predstavlja neuspjeh u pravilnom upravljanju mirom i iznevjerava svaku nadu u demokratsku budućnost. Ovaj neuspjeh i ova izdaja omogućavaju nastavak nacionalističkih planova iz 1990-ih. “Dan Republike Srpske” i eskalacija prijetnji secesijom direktna su posljedica popuštanja etnoteritorijalnim pretenzijama i eliminacionim ciljevima.
Ali vladavina prava može zaživjeti samo u demokratskom društvu koje poštuje ljudska prava. Bosna nije mgla funkcionirati kao demokracija zbog Dejtonskog mirovnog sporazuma i kasnijih događaja koji su zarobili glasanje po etničkoj i entitetskoj liniji. Da bi se krenulo ka demokratiji, Ustav BiH bi trebao biti reformisan u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Kovačević. Ovi slučajevi čine okvir za demokraticiju vođenu ljudskim pravima u kojoj svaki građanin ima pravo da se kandiduje za funkciju i da glasa za kandidata po svom izboru.
Evropski sud za ljudska prava i druge agencije EU pozvale su na demokratske reforme u Bosni kroz provedbu ovih presuda ESLJP kako bi se unaprijedila borba za demokratsko društvo uz poštovanje ljudskih prava i vladavinu prava. Prema Ustavu BiH, prava i slobode utvrđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava primjenjuju se direktno u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet u odnosu na sve druge zakone.
U 2024. godini međunarodna zajednica više ne smije ignorirati pravo na obilježavanje sjećanja za preživjele žrtve genocidnih ratnih zločina niti ignorisati presude Evropskog suda za ljudska prava. Time se samo popušta nacionalistima koji imaju koristi od kršenja ljudskih prava i antidemokratskih principa. Takvo nedjelovanje podstaklo je govor mržnje protiv muslimana i prijetnje otcijepljenjem, kao i viziju ujedinjenja svih Srba u srpskom svijetu. Milorad Dodik je tek nedavno zaprijetio da je secesija neminovna, a da je građanska država “muslimanska” obmana. Uz ovu rasističku primjedbu Dodik je dodao da su samo Srbi sposobni da naprave državu. Nesprečavanje „Dana Republike Srpske“ i zaustavljanje takvog govora mržnje samo su dva primjera posljedica popuštanja etnonacionalističkim ciljevima na štetu demokratije i ljudskih prava u BiH. Vrijeme je za akciju kako bi se osigurala ljudska prava i demokratska budućnost u BiH.
(Vijesti.ba)